Nekad se tačno zapitam kako li smo u tim mračnim predratnim vremenima živjeli bez tog Svetog Valentina? Kako smo se uopšte zaljubljivali? Kako li smo kao vrsta opstali? Kako je uopšte dolazilo do reproduktivnog procesa  i kako su jadni spermatozoidi nalazili put do jajnih ćelija ako sa sobom nisu nosili kutije bombonjera u obliku srca i prigodne čestitke za Valentinovo.

Imali smo mi, doduše, osmi mart. Ali nije to to. Osmi mart je bio onaj tipičan socijalistički praznik namijenjen masovnom krkanju i opijanju, a ako se šta usput baci pod jaja dobro i jeste. Iako je to nominalno bio Dan žena to je uglavnom bio Dan nakon kojeg su muškarci teško mamurali. Danas mi čak i takav osmi mart budi nostalgična prisjećanja kada vidim sav ovaj valentinovski kičeraj. Od jednog mišića srednje veličine namijenjenog pumpanju krvi načinjeno je pravo malo božanstvo kome se svakog februara klanjaju svi poštovaoci Marketinga sa velikim M.

Sa masovnim slavljenjem Valentinova dolazi do konačne komercijalizacije ljubavi. Do sada se prodaja ljubavi svodila uglavnom na prodaju tjelesne ljubavi u kojoj je bar jedna strana zarađivala. Danas se prodaje onaj duhovni supstrat te nikad do kraja objašnjene ljubavi i kupuju se preskupe i nepotrebne drangulije i zarađuju uglavnom multinacionalne kompanije.

I pjevači lakih nota. Da se ne lažemo. Svi oni odjednom nađu razlog da baš na 14. Februar negdje nastupaju. Pogotovo na ovim našim prostorima nemaštovito nazvanim Regija. Tu su i muškarci tradicionalno nemaštoviti pa im super dođe ako negdje u blizini ima kakav koncert u čiji ne naziv ubačena čarobna riječ – valentinovo. Znaju gdje će izvesti djevojke tu veče, a organizatori koncerata znaju da će jako jako dobro profitirati.

Neću ni da nabrajam ko je sve i gdje valentinovski odradio svoju tezgicu. Ne znam doduše je li grupa „Valentino“ negdje nastupala za valentinovo, ali baš bi mi fora bila da nije. Kao što mi je uvijek fora kad se neko odupre opštoj pomami i kolektivnom ludilu u bilo kojem segmentu.

I kad malo porazmisliš shvatiš da su marketinški magovi začarali ljepšu polovinu čovječanstva da same povjeruju da žele ono što ti isti magovi žele da one žele. I tako nježna bića postaju bića u vlasti kiča. A onda, po inerciji muškarci ispunjavaju te želje ne razmjevajući ih i ne želeći da ih shvate. I tako svakog 14.februara. Dana kada se slavi ljubav. Samo što kad odredite jedan dan godišnje za slavlje ljubavi ne računajte na mene. Za mene bi previše bilo kad i jedan jedini dan godišnje NE BI BIO slavlje ljubavi.