“Protest” koji se morao desiti

Mnogi naslućuju da bi nam se uskoro mogli desiti novi protesti. Oni naslućuju, a ja znam. Znam pouzdano da će nam se „Protest” desiti. I znam još i kakav će biti. Biće žestok, provokativan, hrabar i sa puno dobrih pjesama. Otkud pjesme u „Protestu” može se neko zapitati. A što ne bi bile? „Protest” je uvijek imao dobre pjesme. Barem ovaj „Protest” o kojem ja pričam. Sarajevski rock sastav tako buntovno nazvan i tako u skladu sa vlastitim imenom.

Nakon dvanaest godina pojavljuje se uskoro njihov treći studijski album „Ljudi, selo tone!”. Bio sam jedan od rijetkih ljudi izvan samog benda koji je imao priliku da sve te pjesme posluša prije nego što se nađu pred publikom. I šta da vam kažem? Pa mogu samo da žalim što ih u proteklih dvanaest godina nije bilo. A opet, ako je ta apstinencija bila nužna da se napravi ovakav album neka ih nije bilo.

Damir Nevesinjac naprosto u pjesmama potvrđuje ono što smo znali o njemu. Radi se o jednom od najneobičnijih autora na domaćoj rock sceni koji i dalje nudi navjerovatno snažne pjesme bez obzira što ih ponekad više osjećate nego razumijete. On pleše na granici nadrealizma praveći tekstove čudnim nizom asocijacija i još čudnijim igrama sa riječima, ali najljepše od svega je što osjećate u tim pjesmama da je naprosto sve na svom mjestu. Da to baš tako mora da bude i nikako drugačije.

Muzički je ovoga puta ponudio čak i nešto pitkije forme i melodije koje lakše „prijanjaju uz uho” sa jasnom i čvrstom strukutrom pjesama, a opet bez ikakvog koketiranja sa zahtjevima tržišta. Najdraže mi je kad čujem album koji ljudi naprave da se njima dopada ne pokušavajući po svaku cijenu da pogode ukus publike. U  slučaju kada na silu pokušavaju pogoditi taj ukus naprave barem trostruku izdaju. Izdaju sami sebe jer to nije ono u šta sami vjeruju. Izdaju publiku jer ih varaju i podvaljuju im, i najčešće izdaju i ukus kao takav.

Srećom „Protest” nije takav. Oni su napravili album koji je njihova priča od početka do kraja. Zaokružena priča u kojoj ni jedna pjesma nije viška i u kojoj bi svaka pjesma nedostajala ako bi je neko sklonio iz konačne verzije albuma. Svakako će pjesma „Pljunuti otac” biti ona za koju će se mnogi u startu „zakačiti” i ona je vrlo pametno izabrana da otvori album.

Sasvim prirodno slijedi „Samohrana majka” sa neobičnim refrenom kakav valjda jedino „Protest” sebi može priuštiti. Pa onda dva moja favorita, pjesme iz drugog plana, ali izuzetno snažne „Sise” i „Pikado”. „FullHad nije dobro” vas uhvati i ne pušta do zadnjeg tona, a naslovna, „Ljudi, selo tone!” razbija sve kanone i šablone vezane za rock pjesmu.

Kako idete prema kraju albuma pjesme postaju, ako ne baš snažnije, a ono sigurno sve bliže klasičnom poimanju hita. Tu prije svega mislim na pjesme „Lada” i „Sarajevo”. „Sarajevo” će sigurno naći višestruku primjenu pa i izvan okvira u kojima ju je autor prvobitno postavio. Usuđujem se reći da „Protest” konačno ima u rukama pravu hit pjesmu bez da u njoj draganu opominje kako joj smrde noge.

Napravili su i pjesmu „Bosnia 2” govoreći iz jednog sasvim drugačijeg ugla o zemlji vlastitog usuda. Zanimljiv je to odmak i postavka pjesme, iako meni onaj prvi dio još uvijek zvuči uvjerljivije. A možda samo treba da se naviknem.

Zapravo to je najvažnija stvar u priči o novom albumu „Protesta”. Da treba da se naviknete na njega. Da mu pristupite bez ikakvih prethodnih očekivanja i predubjeđenja i da se otvorite za jedno posve novo iskustvo. I onda ćete na pravi način doživjeti te pjesme.

Zanimljivo je da „Protest” kad radi beli ga radi. Pripremaju i kompilacijski album sa nekih dvadesetak pjesama. Zlobnici bi rekli kako ni čitav objavljeni opus „Protesta” ne prelazi značajno tu brojku, ali mene raduje ta činjenica. Prošlo je previše godina od izlaska njihova dosadašnja dva studijska albuma i čitava jedna generacija je ostala uskraćena za priču o njima. Sada će se to bar malo ispraviti. A sem toga i kada je izašao njihov posljednji studijski album „U zemlji karijesa” još tamo 2002.godine, nekako uporedo sa njim pojavio se tada i kompilacijski album „Izložba nervnih poremećaja grupe autora”.

Jedina nepoznanica vezana za ovaj kao i za one druge proteste jeste kada će se zapravo desiti i kada ćete i vi moći sa mnom podijeliti zadovoljstvo druženja sa ovim pjesmama. Nadajmo se da nećemo predugo čekati. Ni u jednom ni u drugom slučaju.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s