Ubi ga nejaka riječ

Nije majka sina ružila što se kockao nego što se vadio. Ivan Ivanović je nespretnom, nesretnom i neduhovitom opaskom o trudnim djevojčicama u Bosni prokockao mnogo toga što je stvorio i još više onoga što je dobio. Ali to je ništa u poređenju sa onim kako se uvalio kad je u novoj epizodi svog serijala “Veče sa Ivanom Ivanovićem” pokušao da se vadi.

Znao sam ja da će on da se izvinjava, ali mislio sam da će ga neko pripremiti za to izvinjenje pa da ono zazvuči koliko – toliko smisleno. Ali kad vam neko pođe sa uvjeravanjem da ga niko nije nagovorio na to i da je to njegova namjera iskrena jasno vam je da je to orwelovski novgovor. Jasno vam je da niti je izvinjene iskreno niti je spontano.

U čitavoj halabuci oko tog njegovog komentara htio sam da imam razumjevanja. Bilo je glupo i bilo je neduhovito i nadasve neukusno, ali htio sam da vjerujem da nije bilo zlonamjerno. Pogotovo što me odavno nervira kastriranje humora političkom korektnošću. Neću da lažem da i meni to nije zasmetalo kad je izgovorio, ali bio sam spreman da otrpim i sam sebe obuzdam zarad principijelne borbe protiv cenzure. I da je izašao i rekao jednu jedinu riječ – izvinite, to bi bilo najbolji mogući izlaz iz takve situacije. I jedino ispravno.

A on je jadno i patetično počeo da objašnjava vlastiti vic. Ima li išta bjednije za nekoga ko pretenduje na to da bude duhovit? I tek tu je iscrpio granice moje tolerancije.

Prvo je pokušao da se vadi na neznanje. Kao ne zna on baš najbolje prilike u Bosni i Hercegovini. Pa što bi i znao? Bosna i Hercegovina, naravno, nije u njegovom najbližem komšiluku nego je tamo negdje u Jugoistočnoj Aziji. Govorio je, o stvarima koje su desile prije nekoliko vjekova, a ne prije par decenija. I naravno on nije čovjek koji radi u medijima nego živi u podzemlju u potpunoj informativnoj blokadi. Dajte, molim vas. Zamislite njemačkog humoristu koji pokuša objasniti da se on iskreno izvinjava jer zaista nije znao da postoji neki problem ako u šalu staviš zajedno Jevreje i plin.

A tek je nespretna bila vadiona da se to odnosi na period od 1995.godine na ovamo i da to nema veze sa silovanjima koja su se desila u ratu i on je eto pobrkao UNPROFOR i SFOR. Na stranu što kod nas trudnoća traje obično devet mjeseci i da su djevojke koje su rodile tokom 1995.godine morale zatrudniti tokom rata. Puno je važnija teza koju on ovim objašnjenjem pokušava da poturi i na kojoj su mu okupljeni u studiju gromoglasnim aplauzom čestitali. Naime, ako su te djevojčice zatrudnile nakon rata i to sa esforovcima umjesto sa unproforcima Ivanović ih, ovim izvinjenjem, samo ih iz žrtava silovanja unapređuje u promiskuitetne i lake, da ne upotrijebim neku težu riječ. Bosanke, od malih nogu, po njemu, plaze po stranim tenkovima ne bi li svoju mladost trampile za čokoladice i najlonke. Za ovo postoji samo troslovna riječ – FUJ!

Može li biti neznanje i to što nema toliko pristojnosti da izgovori ime jedanog od konstituvnih naroda iz zemlje na „čije je sociološke fenomene kroz šalu ukazivao” kako je to sam pomenuo u tom objašnjenju? Bošnjaci, Ivane. Ne Muslimani kako si ti to rekao kad si pokušao poentirati kako su tebi svi isti. U zanosu je on s puno patosa deklamovao  kako su za njega svi jednaki pa ih je nabrojao: “Srbi, Hrvati, Muslimani, pravoslavci i katolici”. Upravo tim redom. Sad ili ne zna da se Bošnjaci zovu Bošnjaci pa ih naziva Muslimanima, a zaboravlja muslimane u nabrajanju vjerskih zajednica. Ili, sa druge strane negira postojanje čitavog jednog naroda pa ih pominje samo kao vjersku zajednicu. A ako je ovo drugo u pitanju takvo negiranje za nas nije ništa novo. I sasvim slučajno i ranije je dolazilo sa istog poštanskog broja.

I vrhunac svega je selekcija tema za izvinjenje. I naroda kojima će se izviniti. Po meni je puno gora bila šovinistička opaska iz iste sporne emisije kako “jeste malo blam kad ti je dete Albanac”. Malo više je blam kad naprosto izignorišeš takav šovinistički i rasistički ispad i ideš dalje. Moguće da Ivanović stvarno ne mrzi Bosance i Bošnjake (kako god ih nazivao), a ne podnosi Albance. Moguće je i nešto drugo. Moguće je da mu je ipak stalo do popularnosti ma koliko on to negirao. A u Bosni ima znatno veću popularnost nego u Albaniji. Po meni je ipak najvjerovatnija je opcija po kojoj je bio natjeran na izvinjenje i da je majstor koji povlači konce ovog debeljuškastog lutka procijenio da će izvinjenje Bosancima spasiti dio popularnosti u susjednoj zemlji, a da neće pretjerano ugroziti popularnost u samoj Srbiji. Sa izvinjenjem Albancima stvar bi bila sasvim, ali sasvim drugačija. Toliko o iskrenosti izvinjenja, iskrenosti koju je toliko puta Ivanović naglasio sve dok nije posve devalvirala.

Kao što je devalviralo, kao što se  nekako skupilo i smanjilo sve do čega nam je ikada bilo stalo. Za razliku od njegovog velikog sunarodnjaka koga je ubila prejaka riječ  Ivanoviću je dohakala nejaka riječ.

Advertisements

One thought on “Ubi ga nejaka riječ

  1. Iako Ivanovic jeste levat i sale su mu, pored toga sto su glupave – ponekad i neslane, mislim da Ste malo pretjerali sa zakljucivanjma. Opet cu reci, iako imate pravo to sto govorite – prilicno sam uvjeren da Ivanovic nije mislio da ozbijlno vrijedja ikoga, nego jednostavno je htio da se sali, a nije bio svjestan tezine njegove ‘sale’. Mislim da je izvinjenje sasvim iskreno, upravo zato sto nije toliki imbecil da bude svjestan svega sto ste sad ispricali – a da se opet ‘sali’ onako kako jeste.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s