Neuhvatljiva alhemija ljubavi

Recite mi da nije istina. Recite mi da se opet neko grubo našalio. Dozvolite mi da povjerujem da i ovaj put postoji mogućnost ispravke i da će neko uskoro demantovati vijest da je Kemal Monteno preminuo. Znam da je bio bolestan. Teško. Znam da su ga doktori nekoliko puta spašavali u posljednjem trenutku, ali gledao sam ga u novogodišnjem programu. Nasmijan. Spreman da se našali na račun vlastite bolesti. A onda svega tri sedmice kasnije vijest koju ovaj put niko neće demantovati.

I znam da će sada svi ispisivati njegovu biografiju. I znam da će svi sada prepisivati njegovu biografiju. I u tom nizu naziva pjesama i albuma i mnoštvu brojki i godina niko neće ni približno uhvatiti suštinu onoga što je Kemo bio za generacije izrasle na njegovim pjesmama. I uz njegove pjesme.

To je definitivno tačno. To da smo odrastali uz njegove pjesme. Ali ni približno dovoljno da objasni tu čudnu alhemiju ljubavi i prijateljstva koju je smućkao u nekim tajnim sobičcima vlastite duše. Isto koliko uz pjesme, a možda čak i više, odrastali smo uz samog Kemu Montena. On je bio prepoznatljivi dio tog svog opjevanog Sarajeva, ali ne onog Sarajeva namijenjenog turističkoj ponudi. On je u sebi nosio priču o ovom gradu koja je ostajala prvesntveno namijenjena njegovim stanovnicima. Kemu smo poznavali i voljeli onako kako se voli ono svoje. Svoja mahala, svoja kafana i svoja raja.

I ko god ga pokuša objasniti njegovom karijerom ostaće samo na pokušaju. Ni on sam sebe nikad karijerom nije definisao. Niti je on te dvije proste činjenice da sjajno pjeva i da je jako popularan dovodio u kontekst nekakve karijere. Treba ga pamtiti po tom divno neodgovornom odnosu prema svemu što bi moglo zaprijetiti da od ljubavi napravi posao. Ko bi drugi, osim Kemala Montena, mogao sebi dozvoliti luksuz da kao najomiljeniji sarajevski kantautor, prvi solistički dvoranski koncert u Sarajevu napravi nakon trideset i pet godina na sceni.

Zato ne zavidim kolegama iz budućih vremena koji će pišući o popularnoj muzici na ovim prostorima jedan kapitalan dio tih zapisa morati posvetiti Kemalu Montenu. Ne zavidim im jer neće znati kako da ga objasne iz dokumentaristički posložene istorijske građe koja će im stajati na raspolaganju. Stajati na raspolaganju i ništa neće objasniti. Jer u toj građi niko od nas, Keminih savremenika, neće znati kako da ispriča priču o toj neprocjenjivoj prirodi njegovog prekratkog bivanja među nama. A i kako bi? Ne postoje u ovdašnjim riječnicima odgovarajuće riječi za to svjesno odustajanje od vlastite legende kojim od sebe napraviš samo još veću legendu. Kako to zapravo nazvati? Ja ne vladam toliko dobro riječima da bih našao bolji izraz nego da kažem da su to juče Kindže ili Pimpek, a danas Kemo.

Uz takve ljude učimo umjetnost rastajanja. I koliko god puta taj bol rastanka bio opjevan u njegovim pjesmama Kemo nas nije pripremio na to kako da se rastanemo od njega. Nekako smo ga podrazumjevali. I bez njega to je kao da ti neko preko noći posiječe sva stabla u omiljenom parku. U parku koji nisi baš uvijek znao kako da čuvaš.

Kao što ni Kemu za života nismo uvijek znali čuvati. Prevrtljivi u svojoj naklonosti ljubav smo poklanjali i nekim drugima, nekim usputnim, nekim nevažnim, a Kemo nam to nije zamjerio. Sačekao bi, pustio bi da se hitovi za jednu sezonu istutnje na radio stanicama, dočekao bi i ispratio razne pomodarske novotarije znajući da ćemo se njegovim pjesmama vratiti onda kad nam bude zatrebao stih da ublažimo vlastitu bol.

Samo je u jednoj stvari zakazao. Nije napisao i nije otpjevao takav stih koji bi mogao ublažiti bol zbog njegovog odlaska. I neka nije. Postoje trenuci u kojima je jedino ispravno kada boli. Ovo je jedan od njih.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s