Da l’ je sve bilo samo fol?

Krenuo sam na Balaševićev sarajevski koncert sa jasnom namjerom da pišem o svim onim komentarima po društvenim mrežama koji su pokušavali da se nabace blatom na lik i djelo ovog tipa koji je uvijek u Sarajevu imao poseban status i koji je tvrdio da i Sarajevo kod njega ima poseban status. I zato sam sebi dao u zadatak da pokuša otkriti ima li “promaje pod tim šatorom” kako to pomenuti pjesnik davno otpjeva.

Ako je i bilo ja sam, od uvodnih taktova prve pjesme odustao od traganja za sitnicama koje bi dokazale da je osumnjičeni Đ.B. došao samo da nam uzme pare. Iznenadio me čovjek. Sve sam mogao očekivati, ali da za početak izabere “Remorker”, e to ni meni nije moglo da padne na pamet. Kao da je profesor Balašević odlučio da nam na početku tog ispita o poznavanju lika i djela kantautora iz Novog Sada postavi malo teže pitanje. I to trik pitanje. Naime ta je pjesma u njegovom opusu imala dvije verzije. I on je izabrao onu drugu. A niko od petnaestak hiljada ljudi na koncertu nije uletio u zamku i počeo pjevati pogrešnu verziju.

Da, u pravu ste. Petnaest hiljada po mojoj slobodnoj procjeni, znači da “Zetra” nije bila krcata. Po krajevima je bilo dovoljno prostora i za disanje i za kretanje. Jeste bila ispunjena, ali ne kao na njegovim prethodnim koncertima kada je bila prava avantura ući u “Zetru”. Sada su očajni tapkaroši oko dvorane prodavali karte po regularnoj cijeni, a kasnije vjerovatno i u bescjenje što se ne sjećam da se ikada dogodilo kad je Balaševićevo gostovanje u Sarajevu bilo u pitanju.

Karte jesu bile preskupe za ovdašnje prilike i to je, vjerovatno, osnovni razlog. Ali, ma koliko čudno zvučalo, imalo je to i svoju dobru stranu. Ovako su se na koncertu okupili pravi Balaševićevi prijatelji. Neću reći ni fanovi ni fanatici. Prijatelji. Da je karta bila pristupačnija vjerovatno bi se tu sakupilo svega i svačega pa i onih koji po inerciji idu na sve koncerte. Danas su na Aci Lukasu, a sutra na Balaševiću jer nemaju šta pametnije da rade u subotu naveče. Takvima Balaš nije Aci ni do koljena i sa takvima biti na Balaševom koncertu je svojevrsna tortura.

Bilo je i na ovom koncertu takvih. Bez daljnjeg. Ja sam imao tu nesreću da četiri takve, uslovno ih možemo nazvati damama, stoje iza mene. I one su reagovale samo na one najizvikanije i najpoznatije hitove. I kako je počelo sa “Remorkerom” i nastavljeno sa “Lakonogom” i “Berbom 59” za njih je to bilo kao da slušaju nekog izvođača tradicionalne muzike iz Đibutija. I otpočele su trač partiju, a glasovi su im bili podešeni na tako iritantnu frekvenciju da u jednom trenutku nisam mogao izdržati i okrenuo sam im se sa pitanjem “A da izađete na scenu i kažete šta imate kad već vas moramo da slušamo?”. Valjda nisam bio jedini koga su dotične nervirale jer sam nakon te opaske tu veče u “Zetri” bio jedini osim Balaševića koji je dobio aplauz. Barem neposrednog okruženja.

Zato su ispred mene bila četiri Bistrooka kako ih Balašević naziva. Tri djevojke i mladić koji su znali svaku riječ njegovih pjesama i koji su beskrajno uživali u mogućnosti da bar za trenutak uz pomoć omiljenih stihova pobjegnu u neku paralelnu stvarnost, bez korumpiranih političara o kojima vječno trube još korumpiraniji mediji, bez pucnjava po ulicama i nereda na stadionima, bez ubica za volanom, bez izljeva mržnje po društvenim mrežama, u jednu stvarnost u kojoj “ljubav možda i ne pobjedjuje uvijek, ali je napobjediva”.

I gledajući ih sjetio sam se poruke koji je gospođa Balašević uputila svom suprugu pred onaj put u Sarajevo 1998.godine. “Pazi, ti nosiš tu vatru, ali ti nisi ta vatra”. I te večeri mi je bilo jasno šta je htjela da kaže. Ta vatra se trajno naselila u četiri mlada čovjeka iz Sarajeva. I ko zna još koliko njih koji su tu veče bili u “Zetri”. Je li to dovoljno? Ne vjerujem. Je li nam to prilika? Ne sumnjam.

I ja sam vam pričao o svemu osim o samom koncertu. Kakav je bio? Odličan. Barem po mojim mjerilima. Preko tri sata svirke. Repertoar probran tako da to ne bude repriza reprizine reprize nego da čujemo neke pjesme koje nikad nismo čuli u Sarajevu ili ih dugo dugo nismo čuli. Otpjevao je i većinu pjesama nastalih izmedju dva druženja sa sarajevskom publikom. Zapravo nastale su svega četiri, a on je iz repertoara izostavio samo “Osmeh se vratio u grad”.

Poigrao se i sa standardnim hitovima pa ih prilagodio tamburaškoj izvedbi pa je “Svirajte mi jesen stiže dunjo moja” ostala bez prepoznatljivog uvoda na basu, na primjer. Iznenadjenja kao “Galicija”, “Ratnik paorskog srca”, “Mirka”, “Kao rani mraz”, “Poslednja nevesta” i posebno “Portret mog života” i na kraju jedan bis sa šest – sedam pjesama i to bi bilo to.

I da. Beskrajan respekt što je izostao “Vasa Ladački”. To vam je kao da “Stonsi” odu sa koncerta bez da odsviraju “Satisfaction” ili da je “Dugme” uskratilo publici “Bosanca”. Balašević je dovoljno veliki, a ako ćemo pravo i dovoljno ters, da može sebi da dozvoli hrabrost i pokaže da nije “pjevač od jedne pjesme”. Nije bilo “Vase” i nikome nije nedostajao. Što ne znači da nam neke druge pjesme baš nisu falile. Ali da bi ih sve odsvirao koncert bi, vjerovatno, još uvijek trajao.

Advertisements

One thought on “Da l’ je sve bilo samo fol?

  1. “Karte jesu bile preskupe za ovdašnje prilike i to je, vjerovatno, osnovni razlog. Ali, ma koliko čudno zvučalo, imalo je to i svoju dobru stranu. Ovako su se na koncertu okupili pravi Balaševićevi prijatelji. Neću reći ni fanovi ni fanatici. Prijatelji. Da je karta bila pristupačnija vjerovatno bi se tu sakupilo svega i svačega pa i onih koji po inerciji idu na sve koncerte” – ovo je samo delimicno tacno,recimo klinci a i mi stariji obozavamo Balasevica, ali njima cesto roditelji nemaju da daju 20-30 evra za kartu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s