Za one koji nisu iz Sarajeva, ili za one koji eto nisu pratili medijska izvještavanja u posljednjih nekoliko dana da dam kratki uvod u ovu priču. U utorak devetog juna, nešto malo prije ponoći, na tramvajskoj stanici preko puta Predsjedništva Bosne i Hercegovine stajalo je dvoje mladih ljudi koji su, eto došli da vide to Sarajevo o kojem su svi pričali. Ona iz Srbije, on iz Njemačke. Topla, ljetnja, sarajevska noć, smiju se i čekaju tramvaj koji samo što nije. I malo prije tramvaja stiže smrt koja je za ovu priliku uzela obličje nadobudnog, divljeg i bezobzirnog sarajevskog momka koji je punom brzinom naprosto prešao iz vozne trake na tramvajsko stajalište. I ubio Jelenu, a njenog pratioca do te mjere unakazio da neće biti nikakvo čudo ako od svega ispadne dvostruko ubistvo.

Ubistvo. S punom sviješću i jasnom namjerom ispisujem tu riječ. Jer ovo nije saobraćajna nesreća kako su prenijeli mediji. Ovo je ubistvo i to sa predumišljajem. Ne tvrdim da su mete divljaka za volanom bili baš ovo dvoje mladih ljudi. Ali on je već izvjesno vrijeme svojim ponašanjem iskazivao nedvosmislenu namjeru da ubije nekoga. Žrtve jesu nasumične, ali tragedija je odavno najavljena. I niko ništa nije preduzeo.

Kada tonu čelika usmjeravate kroz grad brzinom od 120, 150, 180 ili 200 kilometara na sat vi ne radite ništa drugo nego nastojite nekoga da ubijete. Nema nikakve razlike izmedju takvog postupka i ,recimo, onoga kad se popnete na neboder i pucate po ulicama da raja vidi kako super oružje imate. A ako neko i pogine niste vi krivi. Šta su izlazili na ulicu. Te ulice ionako pripadaju samo vama. Vama žestokim momcima kako volite da vas zovu. Ja bih rekao žestokim budalama kad vaša djela ne bi imala tako tragične posljedice. Svi vi koji sa prezirom gledate na ograničenja brzine sa olimpijskih visina vaše neiživljene egzistencije morate znati da ste ubice. Svejedno da li ste već nekoga ubili svojom igračkom na četiri točka ili to tek treba da se desi. Pitanje je samo vremena.

U ovom konkretnom slučaju predumišljaj je bio očit i nedvosmislen. Ubica za volanom iz Titove imao je već dosije zbog saobraćajnih prekršaja. I hajde de. Svakome se može desiti. Ali ne dešava se da svako vijest o tome da je napravio prekršaj prokomentariše riječima da su to objavili samo da se vidi kako mu je lijep auto. Ne slika svako svoj brzinomjer da se vidi da se vozi brzinom od 180 kilometara na sat. Kad sve to uzmete u obzir možete li zamisliti ikakav drugi epilog od onog koji se desio? Da nije bila Jelena bila bi neka druga. Ili neki drugi. Ali ubica bi bio isti.

A gdje imate zločin obično imate i saučesnike. Pogledao sam facebook profil tog lika. I komentare onih koji su podržavali njegove vratolomije i njegovo nepoštivanje saobraćajnih propisa. Svi oni koji su mu davali podršku, svi oni koji su neštedimice dijelili lajkove takvom ponašanju moraju znati da su saučesnici u ubistvu. Znam ja da nema suda koji će ih goniti zbog toga. Niti ja želim sudskim organima govoriti šta da rade. Ja želim baš njima, ovim saučesnicima u zločinu da kažem šta da urade. Pogledajte se u ogledalo i zapitajte se koliko ste krivi. Možda bi vaše neodobravanje dovelo do toga da momak ,koji sasvim neopravdano nosi ime koje znači “časni”, pronađe zaista malo časti u sebi i zapita se ugrožava li on i nekog drugog, a ne samo sebe takvom drskošću za volanom. Da ste organe gonjenja upozorili na njegovo ponašanje za volanom, možda bi mu oduzeli vozačku dozvolu, pa on ne bi bio u prilici da nekome oduzme život. Puno je tih možda i jedna izvjesnost. Neko je nekoga ubio automobilom. A mnogi drugi koji su gledali kako se taj automobil iz dana u dan pretvara oružje ostali su nijemi.

I zato ću ponovo izreći svoj stav zbog kojeg su me mnogi proteklih mjeseci prozivali. Društvene mreže i internet  jesu javni prostor. I taj javni prostor treba pratiti. I reagovati. Da su nadležne institucije imale zakonsku osnovu da to urade u slučaju ovog posljednjeg bijesnog i objesnog vozača. i da su to uradile, znam da bi bilo mnoštvo nevladinih organizacija koje bi se obrušile na policiju zbog ugrožavanja ljudskih prava. Zato bi Jelena ostvarila pravo na život i meni bi to bio dovoljno dobar razlog da izdržim njihovo “pravedničko” kevtanje.