Nikada nisam bio neki veliki poklonik vizuelizacije muzike i bio sam bolno svjestan tačnosti i neumitnosti poruke iz one davne pjesme koja govori o tome kako je „video ubio radijske zvijezde“. Ne samo da ih je ubio nego ih je tokom ovih trideset i kusur godina duboko sahranio. Više niko ne može ozbiljno pretendovati na popularnost u popularnoj muzici ako ne ponudi atraktivan video za pjesmu. Muzika odavno nije više samo da se sluša ma koliko to meni smetalo. A smeta mi, prije svega zbog proste činjenice da ti ograniči maštu. Ranije kada si slušao neku pjesmu ti si sam u svojoj glavi sklapao slike i „vrtio film“ te pjesme onako kako si je ti sam doživljavao. Danas nastoje da nam ulijene i duh i maštu i nude vlastita viđenja koja onda postaju opšta.

Samo, ni u čemu ne smije čovjek biti isključiv. Kada sam pogledao novi spot „Dubioze kolektiv“ za pjesmu „Free Mp3“ naprosto sam morao priznati da je ona tek sa tom vizuelizacijom kompletirana i da tek takva može u cijelosti prenijeti poruku koju su momci iz „Dubioze“ htjeli poslati.

Ja sam tu pjesmu čuo prije nešto više od godinu dana i bila mi je sasvim u redu. Nosila je neobičnu poruku i stvari postavila iz jednog znatno drugačijeg ugla od etabliranog mišljenja. I to nije bilo ništa neobično za „Dubiozu“. To je, hvala Bogu, odavno njihov manir. Ali sa ovim spotom (koji su idejno i scenaristički osmislili u samoj grupi) ta doza provokativnosti, drskosti i hrabrosti podobro nadrasta pjesmu u čistom, zvučnom obliku.

I sada ih svi otkrivaju. Činjenica da ikone internetske zajednice poput Pirate Baya ili Dotcoma imaju šta da kažu o ovom spotu i ovoj grupi sigurno pomaže da ime „Dubioza“ postane dio opće kulture brojnih poklonika rock muzike širom planete. Pa čak i onih koji nemaju nikakve veze sa Balkanom niti interesa za Balkan. Pogotovo takvih. Iako je u prethodnoj pjesmi „Dubioza kolektiv“ otpjevala kako „nema bijega sa Balkana“ čini se da im je sada suđeno da značajno nadrastu ove balkanske okvire.

I to je jedna od ljepših stvari koje su se desile ove godine. Deceniju i više pričam i pišem kako je „Dubioza kolektiv“ svjetski bend i da samo imaju tu nesreću da su rođeni i djeluju na parčetu planete na kojem niko ne traži sljedeću rock’n’roll senzaciju. Uvijek sam tvrdio da su mogli biti nevjerovatno popularni i uspješni samo da su se pojavili negdje drugo.

Samo što se nisu mogli pojaviti nigdje drugo. Oni su svoj sarkazam, svoj humor i svoju poruku brusili i izbrusili na apsurdima „Apsurdistana“ u kojem su odrasli. I kada su se dokazali na ovim našim lokalnim temama nije im bilo teško preći na globalni nivo. Istini za volju, oni već imaju izvjesni status i izvan balkanskih zemalja i balkanske dijaspore. Ali nikada nisu imali ovakvu priliku da od kult benda postanu ime koje se sasvim udobno osjeća na usnama svakog prosječnog stanovnika ove planete.

Imaju sve preduslove da postanu veliki u globalnim razmjerama. Žestoki su, beskompromisni, sa muzičkim rješenjima koja, i pored sve žestine, lako ulaze u uho. Ubjedljivi su u nastupu, bez ikakvog kompleksa. I imaju bolje tekstove od devet desetina recentne svjetske muzičke produkcije. Oni će sigurno nastaviti da se bave i ovim našim domaćim, samo nama važnim, pričama, ali sigurno je da imaju šta da kažu i o globalnim temama.

Do sada sam vjerovao u „Dubiozu“, ali nisam baš vjerovao u njihov svjetski uspjeh. Sada već mogu da zamislim svijet u kojem na najvažnijim top listama stoji i ime „Dubioza kolektiv“.