Jedan od rijetkih gradova koji nekako nikako da se nadje na putu kad Balašević krene na turneju konačno ga je ugostio. Ne mislim da je slučajno što ranije nije svirao u Novom Pazaru. I još si nešto mislim da mi razloge za to prije trebalo tražiti u Pazaru nego u Balaševiću.

I sad je malo nedostajalo pa da se koncert opet ne desi. Kada je njegovo gostovanje već zakazano i kada je postajala realna opasnost da će on doći da “raspiruje” mir i toleranciju to je trebalo, po svaku cijenu, spriječiti. Trebalo je pokazati i dokazati koliko su njegove pjesme i njegove poruke opasne i neprihvatljive novopazarskom biću.

I onda se jedan opskurni portal poduhvatio zadatka da iščeprka nešto što bi ga moglo diskreditovati u očima prosječnog, prvenstveno proislamski orjentiranog, stanovnika ovog grada. I nisu se baš proslavili sa tom svojom obavještajnom djelatnošću. Od svega su iskopali jednu staru pjesmu koju Balašević nikada nije uvrstio ni na jednu ploču i koju je izvodio jednu ili dvije sezone početkom osamdesetih.

To samo govori u prilog činjenici da su ga se dohvatili pljuvači – amateri. Da su se obratili nekome ko poznaje Balaševićev opus i njegove istupe mogao im je naći mnoštvo jačih argumenata uz pomoć kojih su se mogli obrazložiti zašto je Đorđe Balašević persona non grata u prijestonici Sandžaka. Mogli su da ga optuže za crvenu prošlost, da je pjevao Titu i imao pjesmu za sve revolucionarne prigode.

Mogli su da ga optuže i za suprotno, pa da njegov tobožnji velikosrpski nacionalizam potkrijepe “Bagrenjem”, izjavom u Splitu i pjesmom posvećenom Slovencima. Zbog ovdašnjeg kratkog pamćenja da podsjetim da je krajem osamdesetih svirao u Splitu i da je na brojnim plakatima koji su najavljivali taj koncert nepoznati stučnjak za genetiku ispod imena Đorđa Balaševića dopisao “Srpski cigan”. Valjda je zbog toga Balašević upitan poslije koncerta hoće li ponovo svirati u Splitu, odgovorio: “Bojim se, Bato, da ću sledeći put kad budem svirao u Splitu, svirati trubu za juriš”. A Slovencima je posvetio prilično uvredljivu recitaciju “Laku noć braćo Janezi” koju je izvodio na istoj toj turneji.

Naravno, pitanje je koliko bi to baš i moglo da ga diskredituje kod većinskog novopazarskog stanovništva. Ali ako se već htjelo svirati na žici tamošnjih nacionalnih i vjerskih osjećaja postojao je puno svježiji primjer. Na koncertima u “Sava” centru sredinom devedesetih komentarišući sve snažnije prisustvo orijentalnog melosa u srbijanskoj muzici rekao je kako se plaši da će kad idući put bude tu svirao biti izgrađen minaret pored “Sava” centra.

Kao i svako drugi imao je i on i gafova i nepotrebnih izjava i propalih fazona. Nesreća je da duhovite ljude duže pamtimo po neuspjelim vicevima nego po onim dobrim. Ali vratimo se mi junacima naše priče. Oni ili nisu znali za to ili im je uvjerljivije djelovalo da ga optuže za psovanje Boga u pjesmi sa početka karijere. I to, kao posebno pogadja vjernike muslimane.

Ja sam vjernik musliman i ne pogadja me ta pjesma. Kao što ne smatram ni da je “U razdeljak te ljubim” usmjerena protiv nas ćelavih. Ta pjesma je, eventualno, mogla pogoditi Boga i to pod uslovom da nema smisla za humor. U šta čisto sumnjam. Da ima primjedbe na Balaševićev repertoar spržio bi ga prilikom prvog izvođenja te pjesme. Ili bi ga čekao na zicer prilikom onog neizbježnog susreta. I u jednom i u drugom slučaju nema potrebe da neko zastupa Svemogućeg u ovom sporu. A ponajmanje neki portal sumnjive orjentacije.

Zato samo oni krajnje naivni mogu da povjeruju da su oni koji su pokušali spriječiti Balaševićev koncert to učinili zbog pjesme koju već trideset i kusur godina ne izvodi i koju sigurno ne bi izveo ni u Novom Pazaru. Problem su one njegove druge pjesme. Ili da budem precizniji njegove prve pjesme koje nam nude vjeru u svijet u kojem i nije pretjerano važno “da l’ sam od njinih ili baš i nisam”.

Koncert nije spriječen, a Balašević je dva puta ponudio blanko izvinjenje svima koje je mogao povrijediti svojim pjesmama. Na press konferenciji je to i imalo smisla. Na koncertu je bilo izlišno. Na koncertu su, kao i na svakom njegovom koncertu bili ljudi s kojima se razumije i kojima nema potrebe ništa objašnjavati. Onim drugima, objašnjavati svakako ne vrijedi.