Kako funkcionišu mahniti plesni ritmovi uz ozbiljne, socijalno osviještene, pa i političke poruke? Savršeno, ako mene pitate. Pogotovo nakon što sam čuo novi album „Dubioze kolektiv“. Ono što su oni ponudili na deset novih pjesama na albumu „Happy Machine“ je svojevrstan manifest antiglobalizma i udžbenik za revoluciju. A sa druge strane zbirka podivljalih ritmova koji ti ne daju da miruješ. Ali prije svega i iznad svega to je nevjerovatno dobar album.

„Dubioza“ već niz godina objavljuje albume u ritmu „jedan na maternjem – jedan na engleskom jeziku.“ Ili pojednostavljeno jedan za domaću raju, sa domaćim temama i samo nama važnim likovima. A onda jedan sa temama u kojima se može prepoznati svako ko u današnjem svijetu ima hrabrost i kapacitet da misli vlastitom glavom.

Ali, iskreno, nakon albuma „Happy Machine“ teško mogu da zamislim situaciju u kojoj bi „Dubioza“ vratila priču u ove naše skučene, lokalne okvire. Nakon što raspakuješ veliko svjetsko sranje mora ti sitno i beznačajno izgledati ovo naše prduckanje među brdima sarajevske kotline. Uprkos ovde uvriježenoj navadi da se pokriješ jorganom po glavi i uživaš u vlastitom smradu.

Sjajno je što oni u tu svjetsku priču ulaze bez kompleksa provincije. Oni upravo iz te provincije na veliku pozornicu iznese ono za šta vjeruju da može biti zanimljivo. I drugačije. I to su ti etno uticaji u svim pjesmama na albumu i to dignuti ne na kvadrat nego najmanje na petu – šestu u odnosu na ono što su do sada radili. A ne možemo reći da i do sada nije bilo takvih momenata u njihovim pjesmama. Ono najljepše u njihovom odnosu prema podneblju sa kojeg dolaze jeste što ga ne negiraju i što ga se ne stide. Oni naš mentalitet bolno precizno seciraju u „No Escape (From Balkan)“, naše navike dovode do apsurda, ali ne pokušavaju za sebe obezbijediti neku udobnu i izmaknutu poziciju neutralnog posmatrača. Oni ne kriju da su i oni u tome i da si i oni dio toga.

Sve je na ovom albumu poziv na bunt. Počevši od omota koji nosi precizan nacrt „vesele mašine“, rakijskog kazana. Uređaj, donedavno prisutan u mnogim seoskim domaćinstvima, uskoro bi mogao biti protjeran u muzeje i stavljen izvan zakona. Ma koliko takav omot, u prvi mah mogao djelovati kao zgodan štos, on je puno više od toga. „Dubioza“ nam i tim omotom poručuje kako duboko su u savremenom društvu ukorijenjeni mehanizmi kontrole i represije. Zato je ovaj album svojevrsno uputstvo za pravljenje rakije i revolucije.

A oni koji budu slušali pjesme sa ovog albuma, oni koji budu prisustvovali budućim koncertima „Dubioze“ posve je sigurno da neće mirovati. I zato što će ih ove pjesme rasplesati do potpunog kolapsa. Ali i zato što će sjeme poruka koje budu čuli u tim pjesmama sigurno dati ploda. I neće im dati mira. Ovo su pjesme koje te na prvu pozivaju da ustaneš na noge. Na drugu te tjeraju da digneš ruke. A na treću i svaku ostalu prisile te da podigneš i glavu. A kada jednom to učiniš, teško je ponovo spuštaš.

Zato je sasvim nevažno što je ovo odličan album. Ne vjerujem da je „Dubiozi“ to bio osnovni cilj. Nije bitno ni što im takav album otvara mogućnost da postanu svjetski popularni. To im je još manje cilj i mislim da će svjesno bježati od toga da postanu dio planetarne diskografske mašinerije. Zato su i ostali dosljedni sebi i album ponudili besplatno za download dodatno plašeći na profitu i samo na profitu zasnovanu industriju zabave.

A opet nisu u svemu tome ideološki naivni da vjeruju da će stvari lako da se promijene i da će biti jednostavno. I kada sa Manu Chaom poruče u pjesmi „Red carpet“ kako se crvena zastava na podu pretvorila u crveni tepih ne možete, a da ne prepoznate u toj njihovoj poruci artikulaciju i vlastitih strahova.

Biće onih, mudrijih od mene, koji će njihov album raščlanjivati i analizirati. Tražiti uticaje od „Rage Against the Machine“ do „No Smoking Orchestra“, od Manu Chaoa do Bregovića. I biće istovremeno i u pravu i beskrajno daleko od istine. Tako će samo dati prioritet načinu na koji se neka poruka prenosi, a ne poruci samoj. A poruka je sasvim jasna i dobijate je destilovanu u pjesmi „Alarm Song“. A kada zazvoni za buđenje oni će na barikade uz pomoć „vesele mašine“. Čisto da dokažu kako i veselje nekada zna biti ubitačno.