Svi su u nedjelju 3.aprila prenijeli agencijsku vijest da je umrla Lola Novaković. I svi su prenijeli identične podatke iz njene biografije. Kao da sa par biografskih odrednica možeš objasniti jedan život i jednu karijeru tako nevjerovatnu kao što je bila Lolina.

Kako je tiho otišla tako je gromoglasno se ispela na scenu. Prije pedeset i pet godina zbog nje su napravljene demonstracije usred Beograda. Ili tačnije protiv nje. Te 1961.godine, u beogradskom Domu sindikata održavao se festival „Zlatni mikrofon“. Publika je bila listom na strani svog miljenika Đorđa Marjanovića. Ali kako mu žiri nije bio sklon i kako nije dobio niti jednu nagradu publika je podivljala i svog favorita bukvalno iznijela iz festivalske sale i na obližnjem trgu su ga postavili na krov jednog fiće. Đorđe, k’o Đorđe odmah se snašao i fiću pretvorio u binu i počeo pjevati okupljenima. A onda je počelo pristizati sve više i više ljudi i na kraju je policija spašavala pjevača od prevelike ljubavi obožavalaca.

Kakve to veze ima sa pričom o Loli Novaković? Ima poprilične. Ona je bila ta koja je tako dobro pjevala da je žiriju dala argument da se suprotstavi podivljalim „đokistima“. Ona je tada pobijedila. I te iste godine pobijedila je i na zagrebačkom i na opatijskom festivalu. Vjerovatno bi pobijedila i na splitskom da te godine ovaj festival nije pauzirao.

Lola Novaković je rođena kao Zorana Novaković u Beogradu, nekoliko godina pred drugi svjetski rat, u tipičnoj građanskoj dobrostojećoj porodici. Taj njen „buržoaski“ background, a još i više njeno gospodstveno držanje i na sceni i u javnosti samo su podgrijavali kasnije priče o tome kako je ona agent CIA-e.

Ako je i bila teško da ćemo to ikada pouzdano saznati. Ali znamo da je od početka pa do kraja šezdesetih godina bila jedna od najznačajnijih pojava u domaćoj zabavnoj muzici uopšte. Iz današnje perspektive to je skoro nepojmljivo, ali Lola je među damama bila ono što je Đorđe Marjanović bio među pjevačima. A čisto pjevački još superiornija.

Već sam pomenuo kako je 1961.godina bila u pravom smislu njena, ali naredna je bila još uspješnija. Ne samo da je te godine predstavljala Jugoslaviju na „Pjesmi Evrovizije“ sa pjesmom „Ne pali svjetla u sumrak“ i osvojila četvrto mjesto što će preko dvadeset godina predstavljati najbolji jugoslovenski plasman. Ne, ona je nastupom na zagrebačkom festivalu te godine ispisala definitivno neke stranice istorije zabavne muzike koje će ostati za pamćenje.

Tada je pjevala pjesmu Alfonsa Vučera „Ti nisi došao“. Po pravilima festivala po dva izvođača su pjevala istu pjesmu. Pjesmu „Ti nisi došao“ izvodila je i Gabi Novak. I to izvanredno. I još pred svojom publikom. Ali Lola Novaković je ovoj pjesmi dala posebnu emotivnu notu i toliko joj dala dodatnog kvaliteta da je publika kraj pjesme dočekala na nogama i aplaudirala punih deset minuta. Treba li uopšte napominjati da je Lola na tom festivalu i pobijedila.

Otvorila su joj se tada i vrata inostrane karijere. Nekoliko mjeseci, tokom 1963.godine, nastupala je, ni manje, ni više nego po Japanu. Japanci su ostali oduševljeni, a kako na japanskom Lola znači bagrem u zanosu su se pojavljivali naslovi tipa „o, kako bagrem lijepo pjeva“.

Pa onda, na drugom kraju svijeta, u Rimu 1964.godine pobjeđuje na festivalu Roma Canta, a iza nje ostaju takve veličine kao što su Rita Pavone ili Charles Aznavour. Toliko je popularna da postaje prvi pjevač lakih nota koji dobija svoju televizijsku emisiju. Bila je to izrazito popularna dječija emisija „Na slvo, na slovo“.

Dvije godine kasnije, njena pjesma „Kap veselja“ je dobila nagradu kao najpopularnija televizijska tema. Priča o njoj se nekako zaokružila pobjedom na festivalu „Beogradsko proljeće“ 1970.godine. Iako se nastavila sporadično pojavljivati sa novim pjesmama očito je bilo da se ne snalazi u novom zvuku sedamdesetih da bi se, postepeno, potpuno povukla sa scene. To je učinila i ogorčena i ljuta zbog napisa po „žutoj štampi“ koji su je tada pratili. Od onih „špijunskih“ priča (u to vrijeme nimalo bezazlenih) do tvrdnji da je prilikom jedne od brojnih turneja po Sovjetskom Savezu tamo završila i u zatvoru.

Čak i da je bila špijunka to je tek predložak za neki budući film, a mi treba da je pamtimo kao vrhunski vokal, neponovljive boje i kao jednu od prvih zvijezda na ovdašnjem estradnom nebu. I kada je prestala da se aktivno bavi pjevanjem ostala je velika. Zvijezda je bila, zvijezda je ostala i konačno se u zvijezdu i pretvorila.