Pada mi na pamet onaj prijeratni vic kad Mujo i Suljo izlaze iz kafane i Mujo konstatuje „vidi, pada kiša“, a Suljo odgovara „jah, pička im materina“. To govori ponešto o našem mentalitetu, a ponešto i o našem odnosu prema sistemu koji danas prizivamo, a koji smo sami srušili.

Zašto mi baš taj vic pada sada na pamet? Zato što me sramota. A sramota me jer pripadnici moje vrste, takozvani homo sapiensi, dvije mrtve djevojke koriste kao najobičnije oružje u obračunu s ovima ili s onima. I iznova ih ubija. Siguran sam da ogromna većina naprosto žali za ovim djevojkama i ne želi da se to ikad i ikome više ponovi. Kao što sam siguran da ogromna većina vozača u ovom gradu nastoji doći od tačke A do tačke B bez ugrožavanja bilo sebe, bilo drugih.

Samo što se ta većina ni u jednom ni u drugom slučaju niti vidi niti čuje. Po svemu sudeći (bez da prejudiciram rezultate istrage) izvjesni SS je potegao svoj „nisko pripasani“ golf šesticu i pobio djecu na pješačkom prelazu. A sve to ne bi li ga ko zapazio i ponudio mu ulogu u osmom nastavku idiotskog serijala „Brzi i žestoki“. A moglo bi se razgovarati i o tome koliko su filmovi poput ovog odgovorni za divljanje po cestama. Ali ostavimo po strani ono što je izvan naše sfere mogućeg djelovanja.

Edita, Selma nisam vas poznavao i nikad vas neću upoznati. Ali osjećam duboki stid prema vama zbog načina kako vas ovaj grad zloupotrebljava. Zbog toga što vam je idiot oduzeo pravo da jednog dana nasmijane i sretne pronesete diplome kroz ovaj grad. Što zbog njega nećete nikada više jedna drugoj šaputati o tome je li ovaj ili onaj pravi. Što nikada više nećete, kad dođete u svoje Bugojno i svoju Bosansku Krupu, izmamiti osmijeh kakav samo može da se ukaže na roditeljskom licu kad vidi vlastito dijete. Što nikad nećete biti majke majkama, kako kaže jedna prelijepa pjesma.

A taj idiot za volanom ima svoje ime i prezime i želim mu da nikad više nema miran san. On vas je ubio. On i niko drugi. Nema sumnje da policija mora mnogo energičnije da se obračunava sa noćnim sarajevskim trkačima. Nema sumnje da mi se i samom ponekad čini da se u saobraćaju policajci naprosto uklanjaju onim problematičnima. Ali to je ono drugo pitanje zašto SS nije spriječen da učini to što je učinio i hoće li ikada biti uhvaćen i kažnjen. Ali ostaje ono prvo, barem za mene prvo, pitanje. Pitanje otkud u njemu uopšte želja da divlja ulicama? Otkud mu želja da juri kroz crveno iako je morao biti svjestan da nekoga može tako ubiti?

Sorry društvo, ali malo bi nategnuto bilo da račun i za to ispostavite vlastima. Otkriću vam tužnu istinu. Čak i kad bi uvažili vaše zahtjeve za ostavkama. Čak i kad bi kompletnu vladu na čelu sa premijerom okačili po banderama na Marijin Dvoru opet mi ne bismo postali meleci preko noći. Potpuno se slažem sa vama da treba tražiti od vlasti da rade svoj posao. Ali nemamo pravo da tražimo da rade i naš posao. Naš posao kao roditelja, rođaka i prijatelja.

A naš posao je samo da probamo biti iskreni prema samima sebi. I da ono što očekujemo od ostatka svijeta očekujemo i od nama bliskih i dragih osoba. Svako se od nas bar jednom vozio sa nekim ko je svjesno i brutalno kršio saobraćajne propise. Ko je od nas reagovao i jasno stavio do znanja da takvo ponašanje smatra opasnim, neprimjerenim pa i odvratnim, ako baš hoćete? A bez veze je i da pitam koliko je nas takvo ponašanje prijavilo policiji. Imao je i SS roditelje. I prijatelje. I raju. E pa dragi SS roditelji, prijatelji i rajo kako ste mu stavili do znanja da ne može biti ni sin ni prijatelj ni raja, ako se bude tako ponašao? A ovo nije usamljen slučaj u njegovom kratkom, ali očito besmislenom životu. Ili ste mu lajkali njegove protuzakonite „podvige“? Ili ste ga sa divljenjem spram njegovog ignorisanja zakona zvali „bratom“, „carem“, „pašom“? Ako jeste, a jeste, koliko je onda Editine i Selmine krvi palo i na vaše ruke?

Ili ćete opet da tražite opravdanja tamo gdje opravdanja nema? Ili ćete stvari gledati drugačije samo zato što je on vaš? Zločin me užasava, ali mi se licemjerje gadi. Gadi mi se kad vidim kako poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo, biranim čaršijskim slengom, optužuje vlast čiji je i sam dio, kako veliča zakonodavstvo Zapadne Evrope, a da nakon dvije godine mandata blagog pojma nema da on ovde donosi zakone. I izgovara rečenicu sa koje se cijedi sluz i gnoj našeg mentaliteta: „Kad ja dođem na vlast“. Jadni su svi oni koji koriste dvije mrtve djevojke i nepojmljivu bol dvije porodice da bi tako dolazili na vlast.

Kada sam prije nešto više od godinu dana objavio tekst o ubici za volanom, o manijaku koji je na tramvajskoj stanici ubio dvoje ljudi, mog poznanika iz Vogošće na jednoj dženazi imam je upitao: „Boga ti, ti si iz Vogošće. Poznaješ li onog Misirlića?“. Kad je ovaj odgovorio potvrdno, vjerski službenik koji bi do neba trebao da vapi protiv zločinaca koji divljaju u autima poručio mi je: „De mu reci da malo popusti Mahira. Fin je to momak“.

A ja sam o tom istom „finom momku“ napisao jedan jedini tekst. I to je bilo to. I mirno ću spavati. A hodža koji mi je poslao poruku kad tad će morati da preispita kriteriji po kojim kod njega bezobzirne ubice sa podivljalim hormonima postaju „fini momci“.

Zato mi ti Selma, zato mi ti Edita oprostite što sam uopšte vaša imena stavljao u isti tekst i kontekst sa takvim „finim momcima“.