A djeca u Africi gladuju…

Vremena su kokuzna. Znamo to i bez pjesme. I nije kokuzluk ovde kod nas oboljenje novijeg datuma. Unaprijed se ispričavam svima onim, odraslim u svili i kadifi, svima rođenim sa zlatnom kašikom u ustima, kao i svima koji su uspješno retuširali vlastita sjećanja pa sad vjeruju da im je baš tako bilo – ja nisam bio te sreće. Kao ni veći dio moje generacije. Ne znači da smo zbog toga bili manje sretni. Naprosto smo naučili kako se s kokuzlukom živi. Barem onim kokuzlukom u džepovima.

Naučili su nas tada da je luksuz grijeh. Kad god bi poželjeli nešto lijepo i drugačije našao bi se neko od roditelja, nastavnika, države da nas podsjeti koliko smo sretni što imamo tri obroka na stolu i poentirao bi udarcem ispod pojasa, čuvenom rečenicom naše mladosti – A djeca u Africi gladuju. I kasnije, kada bi postali svoji ljudi, sa svojim novčanicima, čim bi potrošili pare na nešto što nije baš neophodno za preživljavanje, odnekud iz malog mozga, stiglo bi upozorenje – A djeca u Africi gladuju. I tako smo sami sebe osuđivali na život bez boja i bez radosti.

Zašto se baš toga prisjećam ovih dana? Zbog Dine Merlina. I sad se vi pitate kakve veze ima Dino Merlin sa gladnom djecom Afrike? Poprilične, uzmemo li u obzir sezonu lova otvorenu na njega onog trenutka kada je objavljeno da će on pjevati Sarajlijama za Novu godinu. To je bila ona karika koja nedostaje. Sada smo otkrili šta je uzrok naših nevolja. Imamo redukcije vode, loš gradski saobraćaj, stanovništvo na ivici siromaštva, korumpirane političare i neefikasne vlade. Naravno, zato što Dino Merlin pjeva za Novu godinu. Sačekajte malo. U narednom koraku građanima Sarajeva će Dino sa svojim koncertom biti kriv što im dijete ima jedinice, što im se kćerka zabavlja s onom barabom, što im se žena švalera, što punica zvoca, što kiša nikako da prestane, što kiša nikako da padne…Treba li i dalje da nabrajam?

Ne pada mi na pamet da budem advokat Dine Merlina. Iako znam da ću i ja pokupiti dio te mržnje usmjerene prema njemu. Postoji nimalo beznačajan broj stanovnika ovog grada i ove zemlje koji ga naprosto – ne podnose. Kad biste ih pitali zašto ga ne podnose nešto bi zamuckivali, pokušavali objasniti, krpili nekakve poluargumente, ali pravi odgovor ne bi vam ni u snu dali. Zato što je pravi odgovor sadržan u jednostavnom pitanju koje nikako da mu ti i takvi javno postave. A ono glasi: „Odakle ti pravo da uspiješ?“. On je hodajuća reklama za staru izreku da će ti ovde sve oprostiti osim uspjeha. I tako će biti do njihove ili do njegove smrti. Samo će ga taj transfer u vječnost amnestirati kod ovdašnjih mrzitelja po službenoj dužnosti.

Ali hajde da probamo argumentovano obrazložiti u čemu je njegov „novogodišnji grijeh“ ako ga ima. Je li problem u organizaciji proslave Nove godine ili je problem izbor aktera te proslave. Zapitajte se, o vi sveti čuvari državne kase, je li ovo prvi takav događaj i je li se po prvi put finansira iz budžeta? Odgovor na oba pitanja je – ne. Smijem li ja uputiti nakon toga vama pitanje zašto svih prethodnih godina niste reagovali na trošenje para poreskih obveznika na imena neuporedivo manje specifične težine od Dine Merlina. I to, nerijetko, imena dovođena iz inostranstva. Dakle nije problem kad stotine hiljada maraka odu na ovoga ili onoga, ali jeste kad ode na koncert Dine Merlina. Zašto? Zato što je Dino Merlin naš i što je stvorio brend od onoga što radi. A to znači samo jedno. To da svi mi koji se neprekidno žalimo na geografiju i istoriju, svi mi rođeni baš ovde i baš sada, svi mi spriječeni velikom nebeskom nepravdom da iskažemo svoju genijalnost možda i nismo u pravu. Jer ako je neko od nas mogao sve to nadrasti i postati veliki onda smo mogli i mi. A ako već nismo nije li, možda, malo i do nas. I to je ono što ne možemo da mu oprostimo. To što nam je oduzeo pravo na alibi za neuspjeh.

Hajde sada da pogledamo stvar sa programske strane. Da li ove godine dobijamo konkurentniji program u odnosu na region? Definitivno. Namjerno ne kažem kvalitetniji da mi se neko ne zakači u beskrajne priče o ukusu i originalnosti pjesama koje će Dino izvoditi tu veče. Da li će više ljudi na taj način, uz koncert dočekati novu godinu nego prethodnih godina? Sigurno.

I na kraju i ne najmanje važno. Da li zaista mislite da Edin Dervišhalidović nije mogao jednostavnije dobiti iste te ili veće pare da je pristao negdje drugo da nastupi za Novu godinu? Iskustvo nas uči da je mogao i da je i dobijao. I to bez obaveze da se sam brine za organizaciju i pokriva troškove koncerta kao što je to u Sarajevu slučaj. Da je tako napravio onda bi se opet o njemu pisalo kao o izdajniku koji po Regionu uzima pare umjesto da pjeva u svojoj državi i svom gradu. Onako kako se pričalo i pisalo nekih ranijih godina.

I zato zamislite samo na trenutak da se taj koncert nekako i ne desi 31.decembra. Znači li to da ćemo se prvog januara probuditi u savršenoj zemlji u kojoj neće biti redukcija vode, u kojoj neće biti loših gradskih servisa i u kojoj ćemo imati sposobnu i moralnu vlast? Ako je cijena takvog blagostanja sprječavanje Dine Merlina da pjeva za Novu godinu ja mu onda prvi preporučujem da sam sebi iščupa jezik. Ako, međutim nije, onda bi mnogi koji su češali jezike o ovu priču prethodnih dana dobro trebali da razmisle kamo da ih gurnu.

A ni djeca u Africi, vjerovatno, ne bi prestala da gladuju.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s