Ne treba neka pretjerana pamet kako bi se zaključilo da Bosni i Hercegovini nedostaje jedna kvalitetna muzička nagrada. Mislim, nedostaje nama mnogo toga, ali zadržimo se, u ovom trenutku na toj muzičkoj nagradi. Svjedočio sam brojnim pokušajima da se nešto takvo napravi, od raznih „oskara popularnosti“ do „Davorina“ ili kasnije „Indexa“. Bilo je tu smijurije, ali i ozbiljnih pokušaja kakav je bio „Davorin“ prije nego su urušio prisiljen da zbog izostanka sistemske podrške pristaje na raznorazne kompromise koji su, u konačnici, devalvirali ovu nagradu.

Sada je AMUS (Asocijacija kompozitora i muzičkih stvaralaca) odlučio da dodijeli vlastite nagrade. I ima puno pravo na to. Neuporedivo veće nego raznorazni estradni menadžeri koji su se u školi zadržali taman toliko da nauče osnovne računske radnje. Uglavnom sabiranje vlastite dobiti, oduzimanje od pameti i množenje sa nulom svakog ko im se ne sviđa. Kad se učilo dijeljenje oni su, po pravilu, bolovali krzamak. I zato zdušno pozdravljam odluku AMUS-a da sam uđe u ovu priču prije nego što neka od tih čovjekolikih spodoba ne požuri da ogradi to parče neeksploatisanog estradnog zemljišta i ne zatraži tapiju na tako ustanovljenu nagradu.

Da se prisjetimo dobitnika. Nagrada “Avdo Smailović”, za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne muzike, pripala je Asimu Horoziću, a nagrada “Fra Grgo Martić”, za promociju muzike naroda u BiH Damiru Imamoviću.

Nagrada “Vlado Milošević” za muzičku publicistiku i muzikologiju pripala je Ivanu Čavloviću, Nagradu “Kemal Monteno” za autorsko stvaralaštvo u području zabavne/popularne muzike, dobio je Dino Merlin, nagradu “Ismet Alajbegović Šerbo” za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicionalne muzike dobili su Saša Pavlović i Miodrag Milekić.

Nagrada “Slobodan Bodo Kovačević” za autorsko stvaralaštvo u oblasti instrumentalne muzike dodijeljena je Murisu Varajiću, a nagradu “Dražen Ričl” za najboljeg mladog autora  Đorđu Jovančić.

Dobitnici nagrade za životno djelo su Nazif Gljiva, a posthumno su nagrađeni i Esad Arnautalić, Zaim Imamović, Ismet Alajbegović Šerbo, Duško Trifunović, Jozo Penava, Rade Jovanović, Safet Kafedžić, Jovica Petković, Spaso Berak, Kemal Monteno i Jadranka Stojaković.

Ja znam da će se najviše komentarisati baš to kome su dodijeljene nagrade, a ja neću reći niti jednu riječ o laureatima niti o tome da li su zasluženo ili ne dobili nagradu. Meni je puno važnije da su nagrade ustanovljene i dodijeljene. Da su dodijeljene dostojanstveno, s mjerom i ukusom kako i priliči. Meni je važnije da se nagrada za najboljeg mladog autora zove po mom prijatelju Draženu Ričlu nego kako se zove onaj koji ju je dobio. Tu veče sam odlučio da onog zlobnika koji čuči u svakom od nas ostavim zavezanog kod kuće, a da u Vijećnicu povedem onaj bolji dio sebe. I hoću da vjerujem da su i drugi na sličan način dali podršku ovom projektu.

Organizatorima treba odati veliko priznanje da je sve bilo svečano, a da nijednog trenutka nije prijetilo da postane kičasto. Da je kroz program i kroz nagrade pokazana sva širina i svo bogatstvo muzičkog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini. I žanrovski i regionalno i kako god hoćete. Nije bilo nastupa onih velikih zvijezda koje bi svojim sjajem zaprijetile da potamne samu manifestaciju. Za svakoga ko je izašao tu veče na scenu da nešto odsvira ili otpjeva možemo naći debele razloge da opravdamo taj nastup. Od Hora Banjalučanke sa početka pa do završnog čina kada je Maja Tatić otpjevala posljednju pjesmu Jadranke Stojaković.

Bio sam ponosan što su muzički stvaraoci Bosne i Hercegovine pokazali da nisu nikakvi cirkusanti nesposobni da sami organizuju jednu ovakvu manifestaciju.  Bio sam ponosan te večeri što sam i ja, makar mali, ali ipak dio ove velike priče. I, ne najmanje važno, bio sam ponosan i što sam član AMUS-a.