Kad su me prije 25 godina pitali hoće li biti rata, uvjereno sam tvrdio da neće. I nije to zbog toga što sam povjerovao tadašnjem predsjedniku države da mogu mirno da spavam jer je za rat potrebno dvoje. Više je to bilo uzrokovano mojim vlastitim uvjerenjem da ja za rat potrebna glupost, bahatost, primitivizam i podložnost manipulaciji. A mislio sam da toga kod nas nema. Bar ne u količinama koje bi bile opasne. I prevario sam se.

Ispao sam naivan kao studentica koja je povjerovala u vječitu studentsku laž „skini se, neću ti ništa“. Ispao sam naivan kao zagriženi fudbalski fanovi koji se nerviraju vjerujući da se rezultat ne zna. Ispao sam naivan kao…Ma brate, ispao sam naivan k’o Bosanac devedeset i druge. Šta da se tu priča.

I mada mi se čini da ima smisla u tvrdnjama da nam je tada tinjajuća mržnja podobro raspirivana moćnim mijehovima izvana, i mada sam spreman ozbiljno da razmotrim tvrdnje kako nam je rat uvezen zarad bjelosvjetskih interesa, sada smo ipak kovači svoje sreće. Ovaj novi rat, ako ga bude, biće naš domaći. Ovdje projektovan i ovde realizovan. A glavni krivac će, barem po meni, biti pravna država.

A ta pravna država, koliko mi god mislili da je nema, polako oživljava i ovde kod nas. I što se više uspostavlja red to više, oni što su hajrovali u haosu strahuju za ono što su jamili. Ja mili, ne čudi se, jamili. To je najbolja i najpreciznija definicija ratnih ciljeva. Da se jami. Pa makar neki zbog toga i završili u jami.

Da su to normalni lopovi u jednoj normalnoj državi oni bi se potrudili da se uspostavi pravni sistem koji će štititi njihovu stečevinu. U teoriji se to zove prvobitna akumulacija kapitala, a u praksi su tako nastala brojna današnja poslovna carstva. Ona koja niko više ne pita za prvi milion, jer poslije je sve bilo legalno.

Ovi naši, metiljavi kakvi već jesu, nisu znali ni to napraviti. I sada logično strahuju od čika zakona koji bi im mogao zakucati na vrata. A nisu na vrijeme obezbijedili izlaz za nuždu. I sada taj izlaz za nuždu vide u mogućnosti novog rata u kojem bi nužno nuždu opet obavili po nama. Veliku, ako nekog zanima.

Oni u ratu vide spasonosno dugme za restart. I u atmosferi opšteg rasula i opšteg uništavanja lako je uništiti arhive sa kompromitirajućim dokumentima. Lako je uništiti dokaze. Lako je staviti zakone van snage, a još je lakše ubijediti ubogi puk da u ratu nije ni vrijeme ni mjesto da se priča o korupciji, pljački i profiterstvu.  Haos je njihovo prirodno stanište i samo u haosu oni i dalje mogu da se nalaze na vrhu hranidbenog lanca. Zato se ja plašim da će biti rata. Naprosto zato što rat odgovara onima koji mogu da ga pokrenu.

A kada ga jednom pokrenu oni će se zakloniti iza tuđih mrtvih sinova. Tuđih mrtvih sinova kojima će posmrtno kačiti značke koje ne koštaju mnogo i oplakivati ih suzama koje su još jeftinije. Plašim se da će biti rata i zbog toga što smo mi stoka koja će se klati sa istom takvom stokom samo zbog rasporeda boja na krpici koju će nam zakačiti za rogove.

I zato me ne pitajte hoće li biti rata. Ja ću vam reći da hoće. Sve u nadi da ću se opet prevariti.