Ove godine će se, na Dan oslobođenja Sarajeva, 6. aprila navršiti  punih pola vijeka od predstavljanja svijetu festivala „Vaš šlager sezone“. Te 1967.godine neki zanesenjaci, predvođeni Esadom Arnautalićem, uspjeli su u svojim petogodišnjim nastojanjima. A htjeli su samo da Sarajevo dobije festival koji je, u tadašnjim jugoslovenskim okvirima, mogao stati uz rame onima koji su se već održavali u Beogradu, Zagrebu, Splitu i Opatiji. I da dobiju festival iza kojeg će ostajati lijepe i trajne pjesme.

Uspjeli su i u jednom i u drugom. I „Šlager“ će, neprekinut trajati narednih sedamnaest godina. Nakon trogodišnje pauze, sredinom osamdesetih, vratiće se, na kratko 1987. i 1988.godine. Onda će ga opet ugasiti da bi se vratio ratne 1994., a zatim i poratne 1999.godine. I to je bilo to. Zanimljivo i neshvatljivo je da je prvi prekid napravljen olimpijske 1984.godine. Da li zato što je Sarajevo tada mislilo da im je Olimpijada dovoljna ili što su svi resursi bili usmjereni ka uspješnoj organizaciji ovog događaja, pa se niko nije ni sjetio „Šlagera“, ostaće vječita tajna.

Veće je pitanje zašto se sada niko ne sjeća „Šlagera“. Čak ni u godini kada taj festival obilježava pedesetu godišnjicu. Čak ni kada bi to moglo biti prigodno podsjećanje na Esada Arnautalića, koji nas je nedavno zauvijek napustio. OK, ja se sjećam i ja podsjećam sve one koji su spremni da slušaju. Ali za realizaciju ovakvog festivala potrebna je organizacija ili institucija neuporedivo kapacitiranija od mene za tu priču. I neuporedivo pozvanija. Ali, koliko god mi takve pozivali i prozivali oni se ne odazivaju.

Ja mogu samo da podsjetim na to šta je „Šlager“ svojevremeno značio i kakvim je pjesmama rezultirao. Već na prvom festivalu pobjednička pjesma postala je klasik zabavne muzike na ovim prostorima. Naravno, u pitanju je pjesma „Lidija“ koju je izvodio Kemal Monteno. To je bio njegov debi pred publikom, a na istom festivalu debitovala je i Neda Ukraden, dok su „Indexi“ predstavili svoju drugu autorsku pjesmu „Oko malih stvari svađamo se mi“.

Naredne godine pobijedila je Ana Štefok sa pjesmom „Molitva“, ali će taj festival ostati upamćen i zbog nastupa grupe „Zlatni akordi“ u kojoj je tada pjevala mlada i nepoznata Josipa Lisac. A „Indexi“ su izveli jednu posve „nešlagersku“ pjesmu „Pustinjak“. I to ne samo sa njom, nego i sa pjesmom „Moja djevojka je obična“.

To je „Indexima“ skoro prešlo u naviku pa su 1969.godine nastupili čak sa tri pjesme. Dvije svoje samostalne, a u jednoj su bili pratnja Zdenki Vučković. Iste godine se bilježi prvi i jedini festivalski nastup nikad dovoljno cijenjene grupe „Čičci“. Kemal Monteno i Sabina Varešanović imali su te, kao i prethodne godine, duetski nastup. A pobijedio je Mišo Kovač sa pjesmom „Više se nećeš vratiti“.

Puno je zanimljivija pobjednička pjesma iz 1970.godine. Bio je to nastup Arsena Dedića sa pjesmom Esada Arnautalića „Sve bilo je muzika“. Po prvi put je na ovom festivalu tada nastupio i Zdravko Čolić, ali kao vokalni solista grupe „Ambasadori“.

Malo ko se sjeća pobjedničke pjesme iz 1971.godine kada je Dragan Antić izveo „Zašto da ne uzmem nju“, ali je zato neuporedivo popilarnija ona koja je pobijedila godinu dana kasnije. Samo da podsjetimo, u pitanju je pjesma „Nemoj draga plakati“ koju je izvodio, tada nevjerovatno popularan sastav „Pro arte“. Inače je ta 1972.godina označila prekretnicu u tretmanu ovog festivala i ponudila je niz velikih pjesama. Podsjetimo samo na Kemala Montena koji je tada izveo pjesmu „Laž“, a autorski se još predstavio sa pjesmom „Sinoć nisi bila tu“ u izvedbi Zdravka Čolića. Čak je i „Bijelo dugme“ nastupilo tada na ovom festivalu. Naravno, tada još nisu bili „Dugme“ nego „Jutro“, ali to je ta ekipa koja će dvije godine kasnije „pokoriti“ Jugoslaviju. Uz jednu malu digresiju. Pjevao je Zlatko Hodnik, a ne Željko Bebek.

„Indexi“, koji su učestvovali na svim dotadašnjim festivalima, po prvi put su pobijedili 1973.godine sa pjesmom „Predaj se srce“. Čolić je opet imao uspješan nastup sa pjesmom „Bling, blinge bling“, pa Mahir Paloš i „Spavaj cvijete moj“, „Ambasadori“ i „Srce te želi“, kao i Kemal Monteno sa pjesmom „Muziko, ljubavi moja“. Jako je zanimljiva i pjesma „Jefimija“ sa kojom je nastupila niška akustičarska grupa „Lutajuća srca“.

Prvu pobjedu, na trećem solističkom nastupu na „Šlageru“ Zdravko Čolić je zabilježio 1974.godine sa pjesmom „Zelena si rijeka bila“. A taj festival je dao još neke evergrine poput Montenove „Pahuljice moja“ ili „Samo su ruže znale“, koju su izveli „Indexi“, za tu priliku dobivši odsustvo iz vojske. Čak je i „Korni grupa“ tada nastupila.

Prvi koji je pobijedio dva puta zaredom bio je Zdravko Čolić koji je i 1975.godine trijumfovao sa pjesmom „Zvao sam je Emili“. Bio je to festival na kojem je po prvi put izvedena pjesma „Zemljo moja“, a Ismeta Dervoz, koja je tada pjevala sa „Ambasadorima“ dobila je nagradu za interpretaciju.

Po drugi put pobjeđuje i Kemal Monteno kada je 1976.godine izveo pjesmu „Sarajevo, ljubavi moja“. I to pobjeđuje u strašnoj konkurenciji kada su „Indexi“ imali pjesmu „Moja Hana“, a Kićo Slabinac „Ja kakva je na Bentbaši trava“. Kada je Mišo Kovač izvodio „Ranjeno je srce moje“, a „Ambasadori“ posljednji put sa Ismetom, pjesmu „Usne imam da ga ljubim“.

A ako, ipak treba tražiti najuspješniju godinu u istoriji ovog festivala, u najužoj konkurenciji bila bi 1977.godina. I to ne samo zbog „Indexa“ i njihove druge pobjede sa pjesmom „U jednim plavim očima“. Ponajviše zbog mnoštva velikih hitova i „vječnih“ melodija koje je ostavio taj festival. „Ambasadori“ sa Jasnom Gospić nastupe sa pjesmom „Dođi u 5 do 5“, a „Pro arte“ sa pjesmom „Jasmina“. Kemal Monteno izvodi pjesmu „Ljubavna bol“, a Fadil Toskić „Pođi pravo“, da pomenemo samo neke.

Fadil Toskić je naredne godine dobio prvu nagradu publike sa pjesmom „Zapalio sam plamen“, dok je glavnu nagradu odnio Seid Memić Vajta sa pjesmom „Samo jednom srce voli“. A taj festival je donio i druge velike pjesme kao što su „Isili smo zlatni pehar“, „Nije htjela“ ili „Skreni lijevo“. Nastavilo se uspješno i 1979.godine kada je pobijedila Gabi Novak sa pjesmom „Što je ljubav“, Oliver Dragojević izveo pjesmu „Danijela“, a Vajta „Prevari me srce moje“.

U prvoj godini osme decenije na svoje je došla i Ismeta Dervoz (koja je tada još bila Ismeta Krvavac). Iako je puno puta pokušala sa „Ambasadorima“ pobijedila je tek kao solista i to sa pjesmom „Ja nemam mira“. Taj festival iz 1980.godine ostaće upamćen i po vrlo popularnom etno napjevu „Jaranice“ u izvedbi grupe „Kamen na kamen“.

Naredne dvije godine pobijedio je Vajta i tako postao prvi u istoriji sa tri pobjede na „Šlageru sezone“. Taj uspijeh je ostvario sa pjesmama „Čovjek bez problema“ i „Naša pisma“. Oba puta mu je za petama bio Kemal Monteno sa pjesmama za koje i danas mnogi tvrde da su trebale pobijediti. Pjesamama „Tebi je lako“ i „Dolly Bell“. To su tvrdili i 1983.godine kada je Monteno ostao bez pobjede sa pjesmom „Vrijeme kiša“, a pobijedio Oliver Dragojević sa pjesmom „Moje prvo pijanstvo“. Te godine su „Indexi“ nastupili sa pjesmom „Pozdravi Sonju“ i mnogi su i u njoj vidjeli nepravedno izostavljenog pobjednika.

Onda je nastupila pauza i kada je festival obnovljen 1987.godine nije bio na nivou prethodnih festivala, pa tako ni pobjednička pjesma Radojke Šverko „Ne ljubi me više nikada u tami“. Nešto trajniji život sa ovog festivala imala je pjesma Alme Ekmečić „Majke mi“. Nešto je uspješniji bio naredni festival, koji je ipak ostao u sjeni afere oko kupovine glasova. Pobijedio je Senad od Bosne sa pjesmom „Bistre vode Bosnom teku“, ali mu je nagrada naknadno oduzeta. I festival je obustavljen na neodređeno vrijeme.

Nakratko je obnovljen u januaru ratne 1994.godine kada je ukupnu pobjedu odnijela Željka Katavić Pilj sa pjesmom „Tebi“. Posljednji put je „Vaš šlager sezone“ održan 1999.godine kada je na njemu biran predstavnik za „Pjesmu Evrovizije“. Iza ove priče tada su stali Ismeta Dervoz i Senad Hadžifejzović. Nastupila je nevjerovatno jaka ekipa izvođača predvođena „Hari Mata Harijem“, Dinom Merlinom, „Plavim orkestrom“, Vajtom, žerom, grupom „7 UP“. Uprkos pravom trijumfu ovog festivala on nikad više nije obnovljen. Iz posve nepoznatih razloga. Do dana današnjeg.

„Šlager“ još nije oživio, a ka’ će ne znamo.