Pjesma koja ovih dana plijenu pažnju poklonika onog nešto pitkijeg rocka jeste nova pjesma Almasa Smajlovića, pjesma „Sat“. Mnoge može iznenaditi ova konstatacija da se radi o „pitkijem“ rocku, budući da je Almas, do sada bio poznat kao frontmen jednog punokrvnog žestokog rock benda kao što su „Erogene zone“. Nema greške, „Sat“ jeste nešto mekši, sa nešto više akustičarskog ugođaja, ali i dalje je jasno da se tu radi o nepatvorenom rokeru zaljubljenom u zvuk gitare.

I zato ne treba nimalo da čudi što mnogi u ovoj pjesmi vide glasnika boljih dana za domaći rock’n’roll. Almas je predugo na ovoj sceni i ostavio je predubok trag da bi od njega mogli očekivati da sada predvodi neki rock revival. Ali sigurno je da možemo očekivati dobre i poštene pjesme. I to već najavljuje singlom „Sat“.

Ja se moram pohvaliti da sam čuo još tri pjesme sa novog materijala. U pitanju su pjesme „Bol“, „Sporedna uloga“ i „Zmija“. I sve tri su, barem u rangu sa ponuđenim „Satom“. I one su mi jasno stavile do znanja da „Sat“ nije nikakva iznimka ili slučajno odabrana pjesma. Sudeći po četiri pjesme koje sam čuo to će biti zvuk koji će preovladavati na prvom Almasovom solo albumu.

Ali to je zapravo onaj isti zvuk koji smo čuli na koncertnom albumu „Erogenih zona“, prije desetak godina. Albumu koji nam se, možda baš zbog toga, toliko dopao. I zašto onda to nije sačuvao za novi album „Erogenih zona“, na koji već predugo čekamo, može se neko upitati. Za mene je odgovor jednostavan. Zato što ni taj posljednji album „Zona“ nije išao u onom pravcu u kojem su ortodoksni fanovi ove grupe očekivali da se ide. Već tada su njihove pjesme dobile formu u kojoj su se, sasvim komotno mogle odsvirati negdje na nekom derneku, ili na plaži dok se vatra polako gasi, ali niko to ne osjeća jer iznutra grije jeftino vino dok flaša ide u krug.

Moguće da idealiziram, ali uvjeren sam da je Almas i krenuo u solo karijeru da bi rado ono u šta vjeruje, ono šta ga ispunjava i, na kraju krajeva, ono što mu se sviđa, a ne da povlađuje očekivanjima. On je, naravno, profesionalac koji živi od muzike i zato ćemo ga vidjeti u raznim projektima. Pa će svirati sa grupom „Grafit“, pa će imati neke izlete sa Nećkom Merdžanovićem, pa će svirati, tu i tamo sa „Erogenim zonama“ i u svemu tome će dati i dio sebe. I to popriličan. Ali ovo što nudi kao autorski materijal predstavlja zapravo Almasa Samjlovića kao autora i izvođača u ovom trenutku.

Uopšte nisam siguran da bi „Zone“, da su radili novi album, išle u tom istom pravcu. Moguće da bi, iz posve praktičnih razloga, neka od ovih pjesama mogla i završiti na albumu, ali pitanje je u kakvom obliku. I zato je puno poštenije što nam je Almas te pjesme (za sada samo tu jednu) ponudio pod vlastitim imenom. Jer to je on i ne želi da se krije iza imena još uvijek aktivnog vlastitog benda.

Čim dobijete priliku da čujete „Bol“ uvjeriće te se u ovo što govorim. Ona mi dođe kao prirodan nastavak na „Sat“, a tek će „Sporedna uloga“ stvari postaviti na svoje mjesto. Ja sam imao priliku da čujem malo više od novog albuma nego vi. Almas mi je posleo te pjesme, ali uz opasku da je to za moju vlastitu upotrebu i da ne širim okolo. Jedva sam dočekao da se pojavi „Sat“ pa da mogu da se „rastrubim“ o ovim pjesmama. Ne da su postale i ostale pjesme za moju ličnu upotrebu, kako me Almas zamolio, nego su postale pjesme za moju ličnu zloupotrebu. Toliko sam ih vrtio.

Ima to sigurno veze i sa tim što je Almas ovim pjesmama pogodio i moj lični senzibilitet. Ali nema sumnje da je Almas sa njom na tragu svojih najboljih ostvarenja.

Sad nam ostaje da čekamo. Meni ostatak materijala, a vama bar ponešto od ovoga što sam ja već čuo. A biće da je Almasov „Sat“ zazvonio u pravom trenutku i u posljednjem trenutku. Da se ovdašnja rock scena probudi.