Vijest da će Jasna Gospić, 6.aprila, obilježiti četiri decenije svoje karijere koncertom u Domu mladih je, sigurno od onih vijesti koje čovjeka obraduju i uvjere ga da se trud i upornost na kraju uvijek isplate.

Jasna je zaslužila ovaj koncert. Jasna je zaslužila da joj Sarajevo dođe da je pozdravi i oda joj počast kakvu zaslužuje i kakva joj se godinama uskraćuje. A uskraćuje se ne zbog neke zavjere usmjerene protiv nje, nego zbog proste činjenice da spada među one rijetke, pristojne i nenametljive, što spada među one uvjerene da neko drugi treba da prepozna njihov kvalitet, a ne da se sami guraju naprijed. Koliko zapravo svi mi skupa, znamo o Jasni Gospić?

Rođena je u Sarajevu 1961.godine. Sa bratom Zoranom pjeva u njihovoj grupi „Plima“, a onda, još kao srednjoškolka Jasna Gospić je dobila priliku da pjeva u tada vrlo popularnoj grupi «Ambasadori». Par sezona je ostala sa njima i otpjevala nekoliko istinskih hitova. Najveći od svih bila je pjesma «Dođi u pet do pet». Nakon što je otišla iz «Ambasadora» redovno se pojavljivala na festivalima. Već iz 1980.godine pamtimo njenu izvanrednu interpretaciju pjesme „Strepnja“ na stihove Desanke Maksimović, na festivalu „Vaš šlager sezone“.

Na istom festivalu pojavila se i 1983.godine sa pjesmom „Suze sad mi ništa ne znače“, ali to definitivno nije bilo dovoljno za nastavak ozbiljne karijere.

Tu pauzu koju je napravila u prvoj polovini osamdesetih, prekinula je kada su  je na scenu vratili, niko drugi do, Kemal Monteno i Davorin Popović. Naime, Kemo je 1984.godine objavio album „Uvijek ti se vraćam“ i na završnoj pjesmi „Brzi u 10“ uopšte nije on pjevao. Bila je to duetska pjesma, ali su mikrofon „podijelili“ Davorin Popović i Jasna Gospić, kojoj je to trebao biti konačni povratak tamo gdje pripada, među najbolje vokale tadašnje Jugoslavije.

I zaista je i nastavila aktivno tokom druge polovine osamdesetih. Izuzetno je bila zapažena pjesma sa splitskog festivala 1985.godine „Zar je voljeti grijeh“ i nešto manje pjesma sa zagrebačkog festivala iz iste godine „Trebam te“. I godinu dana kasnije nastupila je na festivalu u Zagrebu, sa pjesmom „Ne idi dušo“. Na istom festivalu pojavila se i naredne godine sa pjesmom „Pokloni mi jastuk“. U međuvremenu  se pojavila i na „Mesamu“ 1986.godine izvodeći pjesmu „Vjeruj pjesmi“. Pojavila se i na splitskom festivalu te godine sa pjesmom „Život je kocka“. Vjerovala je i da je vrijeme za prvi album i  objavila ga 1988. godine pod nazivom „Šećer i so“, a kompletan autor materijala je bio Zlatan Fazlić Fazla. Izdavač je bio disko kuća koja se, uglavnom bavila produkcijom narodnjaka i nisu joj pružili potrebnu i očekivanu podršku. Iste godine je pokušala otići i na „Pjesmu Evrovizije“ izvodeći pjesmu „Noć u suzama“.

Tek 1991. godine u pravom stilu vraća se na scenu. Objavljuje album «Jasna Gospić» na kojem se kao autori pojavljuju tada najkvalitetniji bosanskohercegovački stvaraoci Hari Varešanović, Dino Dervišhalidović, Saša Lošić. Početak rata omeo je ozbiljnije predstavljanje ovog albuma i tu je prekinuta karijera Jasne Gospić. Ona se preselila u Prag.

Na svu sreću karijera je nastavljena 2004.godine albumom „Kud puklo da puklo“ na kojem je sarađivala sa braćom Edom i Adijem Mulahalilovićem kao autorima. Na tom albumu otpjevala je i pjesmu iz repertoara Zdravka Čolića „Ljubav je ljubav“. Naredne 2005.godine festivalski je aktivna. Sa pjesmom „Čarolija“ učestvovala je na domaćem izboru predstavnika za „Pjesmu Evrovizije“, a sa pjesmom „Romantika“ na festivalu u Budvi.

Onda je opet napravila skoro četverogodišnju pauzu da bi početkom 2009.godine objavila novi album „Romantika“ koji je, krajem 2008.godine najavila duetom sa Mustafom Šantićem u pjesmi „Najtvrđa su vrata moja“.

Naredni album „Sarajevo meni putuje“ iz 2011.godine bio je njeno najupsješnije ostvarenje do tada. Naslovna pjesma, duet sa Željkom Samardžićem bila je veliki hit, a na albumu je ponovila i pjesmu „Dođi u 5 do 5“, a dala je i svoje viđenje pjesme „Što te nema“.

U proljeće 2013.godine snimila je još jedan duet. Ovaj put sa Mladenom Vojičićem Tifom u pjesmi „Jedina“. Ta pjesma našla se na njenom narednom albumu „Lišće sa Balkana“ objavljenom 2014.godine. Tokom 2015.godine imala je još jedan uspješan duet i to sa Halidom Bešlićem u pjesmi „Samo jednom“, a još uspješnija je bila pjesma „Boja maline“ objavljena nešto ranije. Krajem 2016.godine je sa Franom Lasićem snimila pjesmu „Samo jedna noć“.

Uzela je učešće i na koncertu u čast Kemala Montena u januaru 2016.godine kada je izvodila Keminu pjesmu „Za svoju dušu“.