Niko u Bosni i Hercegovini, odnosno barem u ovom dijelu koji koristi usluge Elektroprivrede BiH, da malo ublažimo ove naše podjele, nije ostao ravnodušan na odluku da se ubuduće rtv taksa plaća uz račun za struju. Neki u tome vide spas za javni servis, a neko bezobrazni nasrtaj vlasti na njihove, ionako već ispražnjene džepove, da bi finansirali nešto što niti gledaju niti zaslužuje njihovu pažnju. Mogu se i čuti i pročitati komentari tipa: „Što da ih plaćam kad ih ne gledam, ja gledam Fox, a ne njih“. Ili „Što da ja plaćam kad u Hercegovini sigurno neće plaćati?“. Ili: „Što ih država ne pomogne iz budžeta,a ne iz naših džepova?“. Ili: „Rasipali su se i nisu znali opstati na tržištu pa sad mi da ih vadimo?“. A najčešća primjedba se odnosi na to da su na medijskom tržištu naprosto loš medij i ne zaslužuju ni pfeninga za to što rade.

Pa hajde da se osvrnemo na taj najčešći komentar. Jesu li loši? Jesu. Da li bi neko drugi u njihovoj situaciji bio bolji? Teško, uzmemo li u obzir sva ograničenja i političke i socijalne i profesionalne prirode koja se nameću jednom takvom mediju. Mogli bi se u nedogled iscrpljivati u raspravama je li starija kokoš ili jaje, odnosno da li su oni loši zato što su kokuzi ili su kokuzi zato što su loši. I sam imam mnoštvo primjedbi na njihov rad, ali nemam ni trunku sumnje u to da imaju apsolutno i zakonsko i moralno pravo da naplaćuju rtv taksu. Možda i nije najsretniji način uz račune za struju, ali je vjerovatno u ovom trenutku najefikasniji kad državnu televiziju treba spasiti od nestanka.

Što da im plaćam kad ih ne gledam? To je najčešća zabluda i naizgled sasvim solidan argument. Plaćaš uslugu koju koristiš, a ne onu koju ne koristiš. Samo što, u ovom slučaju, niko od nas ne plaća to što gleda ili ne gleda nego plaćamo, putem takse, mogućnost da imamo državnu televiziju i da je možemo gledati. Možemo, a i ne moramo. Ovo je prije porez nego naknada za nešto. I zato se i zove taksa i zato se ubire i od onih koji, van svake sumnje, mogu dokazati da ne koriste tu uslugu. Kao što i taksu za izgradnju skloništa plaćate neovisno o tome hoćete li ih ikada koristiti ili ne.

Pa što onda država to ne uvede kao porez i onda finansira televiziju iz budžeta? Ok, zvuči jednostavno i provedivo. Ali imamo tu opet bar dva problema. Jedan strani i jedan domaći. Što se tiče ovog stranog on se ogleda u insistiranju nikad definisanog magličastog entiteta zvanog međunarodna zajednica, da javni servis mora biti neovisan od politike. A drugi, domaći, što nas iskustvo uči da bi ta televizija postala monstrum kao što je monstruozno sve što je nakon rata pravljeno političkim cijepanjem na tri. Kakva god, Televizija Bosne i Hercegovine, zadržala je neku vrstu kontinuiteta od 1992.godine i to je njena najveća pobjeda. Nije sravnjena sa zemljom, obezvrijeđene, obezglavljena i onda sklapana u skladu sa političkim kompromisima. Ona jeste pristajala na kompromise svakojake vrste, ali je zadržala probosansku orijentaciju. U mjeri u kojoj je to, u datim okolnostima, bilo moguće. Staviti je na budžetski sistem finansiranja značilo bi osuditi je na nestanak. Nakon što bi ova i ovakva Televizija Bosne i Hercegovine nestala, napravili bi neku novu koja bi bila samo elektronski bilten vladajuće većine. Da se ne lažemo, ni ovakva kakva je sad nikad nije niti će ikada biti posve neovisna o vlasti i politici. Ali će barem imati tu neku crvenu liniju i dostojanstva i patriotizma ispod koje se ne ide.

A što da baš korisnici usluga Elektoprivrede BiH (da izbjegnemo nacionalno određenje) jedini brane ovu državu? Što da ja plaćam taksu, a znam unaprijed, da je u Zapadnoj Hercegovini neće plaćati? Zato što neplaćanje Zapadne Hercegovine i ima za cilj da izazove i moje neplaćanje. I mog komšije. I da se tako BH TV baci na koljena, da se dokrajči i da se napravi javni sistem u kojem će postojati trojna sfera uticaja. I svako će u svom ataru da širi istinu po svojoj mjeri i da zapošljava svoje kadrove i kreira javno mnjenje onako kako njemu odgovara. A desi li se to onda neće postojati medij, na nivou države, koji će imati kapacitet da u slučaju neke buduće agresije, odgovori istinom na agresorske laži. Ili da budem posve precizan. Ako mislite da Televizija Bosne i Hercegovine nije pomogla 1992.godine da ova zemlja opstane onda nam zaista i ne treba javni servis. Ali ako mislite drugačije možda i shvatite da rtv taksa i nije prevelika cijena za to.

I na kraju pitanje da li je bilo nedomaćinskog ponašanja i rasipanja? Da li je bilo masovnog zapošljavanja bez ekonomske opravdanosti? Da li su zbog svoje glomazne strukture i ogromnih fiksnih troškova nesposobni da lako i brzo manevrišu na uzburkanom medijskom tržištu? Vjerovatno je sve to tačno. Vjerovatno još uvijek ima tamo likova koji se poput duhova provlače hodnicima trudeći se da niko ne primjeti da ništa ne rade i da, zapravo i nemaju šta da rade. Ali ima čitava armija pregalaca, kreativaca, ljudi koji su utkali sebe u te radijske i televizijske sisteme. Redovan prihod od pretplate im je prilika da pokažu šta znaju i šta mogu. Redovan prihod od pretplate je i uskraćivanje alibija za loš program. Ja znam da je vlastita produkcija najskuplja, ali tada niko neće moći opravdati prisustvo sapunica na javnom servisu činjenicom da je to najjeftiniji i najgledaniji program. Javni servis i postoji da bi kreirao ukus, a ne podilazio postojećem ukusu. U situaciji stabilne naplate takse niko valjda neće imati obraza da mi kaže da ima dobar razlog da u program, Federalne televizije, na primjer uvrsti raznorazne reallity show programe. Jedna gospođa je, na društvenim mrežama napisala da neće da plaća taksu jer je njen izbor FOX. Njeno je pravo da tako misli. Moj izbor nije BHT. Moj izbor je Bosna i Hercegovina. I zato ću da plaćam pretplatu makar mi je naplaćivali uz struju, vodu ili smeće, svejedno.