Samoubica bez predumišljaja

Ako iko od ovdašnjih rockera zaslužuje filmo sebi, onda je prvi na toj listi Mladen Vojičić Tifa. Ne zato što je najuspješniji, najprodavaniji ili najinovativniji, jer naprosto nije. Ali ako se pitate čija je karijera, čiji je život poput filma onda njemu nema premca. I zato me nije začudilo da je Tifa dobio film o sebi. Dokumentarni film, režisera Bakira Hadžiomerovića.

Sad, ne znam iz kojih se motiva Bakir prihvatio ovakvog zadatka, ali znam da se ja nikad ne bih usudio. Naprosto zato što prema Mladenu ja ne mogu biti objektivan. To kao prvo. A kao drugo, mislim da bih u čitavoj priči bolovao od „viška znanja“ i htio bih u tom filmu reći, ako ne baš sve o Tifi, a ono jako puno toga, što bi film neminovno učinilo razvučenim i nekomunikativnim.

Sad vi s pravom možete da prokomentarišete „šta nas briga što TI ne bi snimio taj film. Reci ti nama kakav je ovaj film koji jeste snimljen“. Pravo da vam kažem zbunjujući. Ali i kao takav sigurno je vrlo važno da bude viđen. I vrlo je važno da jasno definišete svoja očekivanja prije nego ga pogledate.

Ne pada mi na pamet da se miješam u struku i da sa te strane govorimo o ovom filmu. To ostavljam filmadžijama i teoretičarima filma. Ja mogu samo govoriti o svojim ispunjenim ili iznevjerenim očekivanjima i o utisku koji je film ostavio na mene.

Kao prvo, morate znati da ovo nije biografski film koji će vam ispričati priču o Tifinom životu, pouzdano, precizno i sistematično, sa svim onim ključnim podacima koje takav film podrazumjeva. Ako već ne poznajete detaljno Tifinu karijeru nećete je, sigurno ni upoznati putem ovog filma. Ja sam, recimo, otišao na premijeru nadajući se da ću saznati nešto što do sada nisam znao. To očekivanje nije ispunjeno. Film mi nije otkrio ništa novo.

Dobro, jasno mi je da film nije ni pravljen da zadovolji moja očekivanja, a još mi je jasnije da su decenije bavljenja ovim poslom dovele do toga da nije ostalo baš puno neotkrivenih informacija za mene, pa nisam baš reprezentativni primjerak gledaoca. Ali sa kakvim ciljem jeste pravljen ovaj film? Šta je bila ideja vodilja? Da nam otkrije kakav je to Tifa? Da objasni tajnu te velike ljubavi između njega i publike?

Ako je to bila namjera onda moram priznati da su autori filma, čak i ako nisu dali jasne odgovore na ova pitanja, barem bili na pravom putu da nakon gledanja filma mi sami možemo doći do takvih odgovora. Prejednostavno bi to bilo svesti na onu formulaciju koju je u filmu izrekao Goran Bregović da „publika voli te samoubice na sceni“. Ako i prihvatimo tu ocjenu da je Tifa „samoubica“ onda je sigurno „samoubica bez predumišljaja“. On to ne radi ni svjesno ni planirano. On pusti da ga emocija ponese pa šta god da se iz toga izrodi. Ili kako, opet Bregović reče, „to je pjevač kod kojeg na osmom taktu ne znaš hoće li biti živ do šesnaestog takta“.

Zato hoću da vjerujem da je film „Tifa“ htio da pokaže koliko je taj i takav Tifa daleko od bilo kakve kalkulacije, daleko od bilo kakvog foliranja i prilagođavanja slici koju bi drugi da stvore o njemu. Zapravo mi se čini da je osnovna poruka da Tifa može biti vrhunski pjevač, može biti rock legenda, može biti šta god hoće, ali je najvažnije za njega da je bio i ostao – raja.

I kada stvari posmatrate iz te perspektive onda opraštate i sve nesavršenosti ovom filmu. Onda možete shvatiti čemu nekoliko minuta filma posvetiti pripremanju teleće glavuše na nekom, očito privatnom derneku. Izgleda da je, neko nekada, najvjerovatnije još prije dvadesetak godina imao ideju da se radi film o Tifi. I tada je dokumentovan njegov život objektivom kamere. I to je potrajalo nekoliko godina, a onda je to negdje pohranjeno dok se nedavno ideja nije obnovila sa namjerom da se postojeći materijal iskoristi. I ne mogu se oteti utisku da se to sve predugo razvlačilo pa se u drugom dijelu rad na filmu i previše ubrzao sve sa ciljem da se ta priča napokon okonča.

Nije ovo loš film, ali čini mi se da je jako teško napraviti dokumentarni film o Tifi. Dokumentarni film je, u suštini, zbir činjenica, a Tifu je nemoguće objasniti činjenicama. Tifa se opire bilo kakvoj definiciji njega samog. I zato sam uvjeren da bi o njemu puno bolje bilo napraviti dugometražni igrani film. Samo, veliko je pitanje ko bi ga glumio. Jer, takav kao Tifa jednom se rađa.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s