Gledam tu sliku, mlad je drčan

Ima tu kose, nimalo sijede

I pogled što viđam rjeđe i rjeđe

onaj što zmaja podbada srčan

kad kroz stisnute vjeđe

zuri u nedoglede

 

Kad nisam znao šta bi i gdje bi

stavljao on je putokaze

znao sam kako riječi da pratim

Rječi su bile ko mrve kruha

lake niz grlo, vruće i taze

šaptale  kako da se vratim

Ni sada stvarno drukčije ne bi

još uvijek čekam šta će to dati

svakom ko ima to malo sluha

 

To malo sluha i malo duha

kome u glavi soli je zrno

kad pustiš pjesnik život da boji

više ni crnu ne zoveš crnom

 

I zove on, zove na bal

pa ko se odazove

s đavolom taj će podijeliti tal

na ulazu ako pokaže snove

 

Nježnosti riječnik ispisan cijeli

tu mjesta nema za riječi grube

Nije to mladost i za njom žal

Ovo je šifra od zvjeri što dijeli

životu kada pokažeš zube

Ovo je samo poziv na bal

 

Između tanga dva, tako život se smjesti

u plesu pometeš sve ružne vijesti

ostaviš samo tuge, preduboke

Jer ruža jedina zna u trnu šta to vrijedi

što na njoj cijeli život presjedi

I kako da na  vlast dovedemo bistrooke

 

I zove on, zove na bal

pa ko se odazove

s đavolom taj će podijeliti tal

ako na ulazu pokaže snove