Šta ja imam sad da pametujem kad je Edo Maajka sam napisao i otpjevao da mu je ovo bolja ploča nego prošla. Pod jedan sviđa mi se što još uvijek upotrebljava izraza “ploča”, a kao drugo u pravu je. Bolja je. Ma koliko teško bilo uvijek iznova pomjerati granice svog stvaralaštva Edo je pronašao tajnu formulu kako se to radi.

A i nema tu neke velike mudrosti. Samo pjevaš o svijetu koji te okružuje. Ako i ne treba mudrosti takav pristup podrazumjeva da moraš biti neka vrsta medicinskog fenomena. Medicinskog fenomena u smislu da imaš povećanu koncentraciju talenta. Uz to svakako moraš imati i ogromna jaja da se ne plašiš izgovotiti one istine koje se ne dopadaju ljudima i institucijama koje te mogu gadno načepiti zbog ona što šjevaš i šta propagiraš. Ako zastupaš sistem vrijednosti kakav zastupa Edo Maajka. I na kraju, i ne najmanje važno, moraš imati srce veće od svega pobrojanog  kako bi našao razumjevanje i ljubav u njemu. Razumjevanje i ljubav za sve one nevoljnike iz svojih pjesama.

Mada, istini za volju, takvih priča u pjesmama sada ima manje nego ikad. I to je prirodan proces sazrijevanja jednog umjetnika. I to nam Edo i naznačuje u uvodnom reprezentu “Kreator”. On je i dalje svjež i prepoznatljiv kreator, ali se više ne oslanja isključivo na svoj instinkt. Na svoj osjećaj i da nam kroz neku vrstu metafore ispriča neke trajne istine. Sada ih izgovara puno direktnije i konkretnije. Direktno u glavu pa ko može da izdrži.

Odvažio se da neka svoja uvjerenja, svoje stavove i zašto ne reći i svoje mudrosti uobliči u stihove i isporuči ih putem ove nove ploče. A album “Put u plus” potpuno odgovara svom imenu. Nema tu koketiranja sa žanrom i ništa nije učinjeno zbog forme. Poruka je važna, a forma putem koje je plasirana nije ništa važnija od tehnike na kojoj su te poruke snimane.

Mnoge će i iznenaditi taj Edin odmak od klasičnog hip hop instrumentarija. Iako nije i sam došao u iskušenje da propjeva i mada se i dalje drži oprobanog načinja rafalnog isporučivanja svojih poruka muzička matrica je daleko od toga da bude oslonjena isključivo na hip hop muzička rješenja. I tu mu treba odati veliko priznanje za hrabrost i spremnost da istražuje unutar žanra.

Pjesme zvuče energičnije nego ikada. Moguće da će zbog toga i izgubiti dio “pravovjernih” poklonika. Pa šta? Nemam nikakve dileme da je Edo mogao da se komotno kreće unutar svoje zone komfora i iz godine u godinu pravi nove pjesme po uzoru na stare. I niko mu ne bi zamjerio.

Niko osim on sam sebi. A takve se zamjerke najteže podnose. Ovako je napravio i odličnu i poštenu ploču. A to nekako uvijek ide jedno uz drugo. Tamo gdje mu je trebao pravi rasni pjevač u pjesmama on bi takvog i doveo. I već nakon prvog slušanja jasno je da oni nisu tu da bi mu otvorili tržište kod neke nove publike nego su definitivno u funkciji pjesme.

Bilo da je u pitanje Yaya u “Bolje je bolje” nesumnjivom remek djelu njegove karijere ili Dino Šaran u pjesmi “Otrov” kao jedan poseban susret dvije posebne poetike. Nema sumnje da je Edo Maajka sa novim albumom čvrsto na plutu za plus. Treba ga znati i pratiti na tom albumu.