Vrijede riječi u pjesmama

Oduvijek sam se pitao ima li bunt rok trajanja. I ako ima, koliki je? Nije to bez nekog vraga. Previše je dragih likova moje mladosti, onih buntovne prirode, završilo kao karikatura samih sebe. I to zato što su odbijali da odrastu sa  svojim pjesmama i što su odbijali da vlastiti bunt usklade sa vlastitim godinama. Jer to je, na kraju krajeva, jedini način da ostanu vjerodostojni.

Zato sam volio „Štuke“. I zato ih i dalje volim, a nakon novog albuma „Topla voda“ i iznimno poštujem. Čekali smo taj njihov album punih sedam godina od sjajnih „Brojeva računa“ i pokazalo se da smo imali šta čekati i ako je ovakav album rezultat nešto sporijeg rada onda nekim bendovima toplo preporučujem da se javljaju jednom u mileniju.

Kaže mi Dino Šaran, ona autorska i pokretačka snaga sastava „Letu šuke“ da je puštao neke pjesme da „odleže“ prije nego ih ponudi publici. I čini se kako je to prava formula. Pjesme koje kod njega samog izdrže tu probu vremena i koje mu zazvuče onako kako treba nakon par godina, te pjesme sigurno nešto vrijede i spreman je da ih ugradi kao dragulje u krunu svoje karijere.

Mnogi se neće složiti sa mnom da je upravo ovaj album ta kruna i klet će se u neki od prethodna tri albuma. I niko ne kaže da neće biti u pravu jednako kao i ja koji se oduševljavam ovom zbirkom od devet novih pjesama. Namjerno kažem „zbirkom pjesama“, jer koliko god bio muzičar, roker, Dino Šaran je jednako toliko, ako ne i više – pjesnik. Pjesnik rock’n’rolla u vremenima kada nema baš previše prostora za poeziju u popularnoj muzici. Zapravo, taj prostor je do te mjere ograničen da on sam, ne bez rezignacije, u jednoj od pjesama sa ovog albuma konstatuje da „ne vrijede riječi u pjesmama“.

Samo što, bez obzira na to, on ne može da obuzda te riječi koje napisane i otpjevane od njega potpuno precizno razobličavaju našu stvarnost i ostavljaju nam neke stihove za razmišljanje, a neke, Boga mi, i za citiranje. A da opet ni jednog jedinog trenutka ne prijeti opasnost da njegove poruke postanu isprazne parole.

Rijetko se to primjećuje, ali Dino Šaran u pjesmama koje radi za svoj matični bend uvijek ponudi i tu dozu duhovitosti koja se kao ona čuvena crvena linija provlači kroz njegovo stvaralaštvo od samih početaka. Naravno, takvu vrstu duhovitosti neće svako ni primjetiti, a kamo li da će se svakome dopasti. Ali „Letu štuke“ i nisu za svakoga. Ili je preciznije reći kako nije svako za „Letu štuke“.

Muzički su ponajviše evoluirali. Dozvolili su sebi malo više eksperimenta u tom smislu pa na momente primjetimo izlete u elektroniku kakve ranije nismo imali prilike kod njih prepoznati, pa sve do čudne „folklorizacije“ u pjesmi „Zemlja gori“ koju su im njihovi „pravovjerni“ fanovi zamjerili čim se pojavila.

A to je samo pjesma koju treba pažljivo slušati. I to više puta. Ova saradnja sa „Dubiozom kolektiv“ (svojevrsno vraćanje usluge za Dinino gostovanje na njihovom posljednjem albumu) je savršen spoj divlje „narodnjačke“ teme u koju je upakovan nimalo naivan tekst. I upravo takav spoj nespojivog pjesmi daje dodatnu snagu i uvjerljivost. Nema sumnje da će, nakon prvog zazora, publika plebiscitarno prihvatiti ovu pjesmu i da će to biti jedan od vrhunaca njihovih budućih koncerata. Na užas svih rock čistunaca.

Baš ta „Zemlja gori“ je tipičan predstavnik tih pjesama koje govore o našem ovde i sada, a opet su dovoljno univerzalne da šalju snažnu poruku i izvan tih vremenskih i prostornih okvira. Uz nju tu su sigurno i pjesme kao „Bože zdravlja“, „Topla voda“ i, po meni najbolja na albumu „Bočice“.

Ostatak materijala predstavlja Dinu u onom njegovom ranjivom i intimnom izdanju zabilježenom u ljubavnim pjesmama. Duboko emotivnim, a opet svjetlosnim godinama daleko od bilo kakve patetike. I kako god slušam album tako me pri svakom narednom slušanju neka druga pjesma takvog usmjerenja „kupi“. Ovisno o vlastitom raspoloženju. Nekada je to „Supermarket“, nekada „Ne poznajem“, a sve češće „Kreten“. I molim, bez ikakvih asocijacija!

A najljepše od svega je što ne treba ni birati pjesme sa ovog albuma. Šta god da pustite – nećete se pokajati. A najbolje je se prepustiti svim pjesmama od početka do kraja albuma. I to redom. Dakle, „pristavite“ Štuke i otkrit ćete  „toplu vodu“ kad vas pogodi saznanje da još uvijek „vrijede riječi u pjesmama“.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s