Uz veliku pompu u tek je 8.novembra zvanično saopšteno kako će Sarajlije u novu 2020.godinu ući sa Željkom Joksimovićem. To je čuvano kao, tobože neka velika tajna, iako se već u septembru znalo da je izbor pao na njega. Sarajevo nije grad za tajne. Ako dva čovjeka nešto znaju jedan će sigurno progovoriti. A nekad mi se čini kako uopšte nije ni nužno da ih bude dvojica.
I onda su se svi pravili kao iznenađeni. Usput je saopšteno kako će dan kasnije pred Vječnom vatrom nastupiti „Zabranjeno pušenje“, a biće održan i koncert klasične muzike. „Klasičari“ su prvobitno trebali nastupiti pred Katedralom, ali uskraćena im je dozvola Općine Stari Grad na čijoj se teritoriji Katedrala i nalazi pa je tako, još jednom, demonstrirana apsurdnost brojnih nivoa vlasti čije se nadležnosti prepliću i koji mogu blokirati rad jedni drugima.
Malo im je lakše bilo ranije dok se gradska uprava nije pretjerano mješala u svoj posao pa se sve završavalo na relaciji Kanton – općine. Samo što se tako, s vremena na vrijeme, pojavi gradonačelnik koji bi malo i da radi. I onda se još u sve umiješa politika. I dobijemo blokade. Od devet općina Kantona Sarajevo u njih osam su načelnici iz iste političke opcije kao i gradonačelnik. Samo Načelnik Općine Stari Grad pripada suprotstavljenoj grupaciji koja, sasvim slučajno, drži poluge vlasti u Kantonu Sarajevo. Vi vjerujte u slučajnosti, ako vam je baš do toga. Ja taj luksuz sebi više ne mogu da priuštim.
I nemojte da ispadne kako prije Skake Sarajevo nije ni imalo novogodišnju proslavu uz pjevanje i plesanje. Jeste i to redovno. I uglavnom niko to nije ni problematizirao niti je na nekoga ostavljalo poseban utisak. To vam je otprilike bilo onako kako se sad dešavaju koncerti za 1.januar. A novogodišnja noć je, voljeli vi aktuelnog gradonačlnika ili ne, dignuta na jedan viši nivo. I sa Merlinom i sa Čolom i sa Harijem. Sad spisak imena njihovog kalibra nije baš neiscrpan i neminovno je da će se vremenom potrošiti. Prije nego se potroši morao bi se u gradskoj upravi osmisliti neki novi koncept koji će opet značiti iskorak iz ustaljenih šema i šablona. I koji će biti dovoljno hrabar.
Dovoljno hrabar da, recimo ponudi ciljane sadržaje populaciji za koju se i očekuje da će izaći na trg u novogodišnjoj noći. Svako ozbiljno istraživanje bi pokazalo kako se u toj priči obraćamo jednako građanima Sarajeva kao i turistima koji namjeravaju doći u ovaj grad da se provedu. Beznačajan je broj onih koji za novu godinu dolaze u neki grad zbog njegove istorije i kulturnih znamenitosti. Ljudi dolaze da u „najluđoj noći“ dožive ludi provod. Za one kod kojih ne postoji jezička barijera i Čola i Dino Merlin, pa i Joksimović garantuju taj provod. I to samo ako su generacijski bliže prošlom nego ovom mileniju.
Hajdemo pokušati razmišljati izvan ustaljenih obrazaca. Problem je što ljudi koji odlučuju koga dovesti ,zvijezdom sposobnom da dovede masu na trg Bosne Hercegovine smatraju samo nekoga za koga su oni čuli. Kakva je to zvijezda ako gospodin taj i taj pojma nema o kome se rad niti zna ijednu pjesmu tog lika kojeg mu neki mladi ludak iz organizacije predloži.
A baš te mlade ludake treba slušati. Da se ne lažemo, teško je očekivati izlazak u hladnu decembarsku noć moje generacije ili nekoga još starijeg. Dok okončamo svakodnevnu bitku sa reumama, artritisima, propusnim bešikama ne da nam se baš izlaziti na takvu hladnoću i u to doba. Ionako slabo dihtujemo i puštamo na sve strane. Ne kažem da se neće pojaviti i neki razdragani stariji par zgodan da ga režiser svako malo ubaci u prenos. Ali teško da će iz takve populacije doći gro posjetilaca. Pogotovo onih iz inostranstva. Za pare koje se daju za ovu proslavu moguće je dovesti i, ne predlažem samo špekuliram, nekog DJ-a svjetskog renomea. Ili aktuelnog izvođača svjetskog renomea za kojim će doći horde obožavatelja. E tek to bi bilo pravo ulaganje. Samo ne znam da li smo kapacitirani za takvu najezdu turista drugačijeg profila na naš mali grad.
Znajući tempo kojim se način razmišljanja mijenja ovde kod nas na to ćemo sigurno još popričekati. A što se samog Joksimovića tiče on je već pohodio sve najveće prostore za koncerte u ovom gradu. Sarađivao je sa brojnim bosanskohercegovačkim muzičarima, a autor je muzike za najbolje plasiranu domaću kompoziciju na „Eurosongu“ za Harijevu „Lejlu“. I to ga nekako legitimira za ulogu koja mu je namijenjena. Ako neko baš upita.
A ne vjerujem da će pitati, niti vjerujem da će biti onako negativnih reakcija kao za Dinu ili Harija kada smo s njima ulazili u Novu godinu. Mi smo, tradicionalno uvijek gori prema svojima nego prema gostima. Mada, nije ni Željko uvijek gost kakvog biste poželjeli. Mogli bi vam o tome nešto reći, na primjer Turci koji se još sjećaju njegove izjave iz Istanbula 2004.godine. Kakve izjave, sad ćete vi da pitate? Neću vam reći. Uradite ponešto i sami za zadaću.