AMUS je dodijelio svoje nagrade za prethodne dvije godine i od svega je najvažnije da ih je dodijelio. Strukovne organizacije (ili kolektivne kako ih zakon imenuje) i jesu najpozvanije da među svojim članstvom prepoznaju one najbolje i one koji su najdalje otišli u istraživanju granica vlastite i naše kolektivne kreativnosti. I sa te strane mogu samo da čestitam AMUS-u što se ova dodjela nagrada barem desila.

Bolest me je spriječila da budem u Vijećnici prilikom pomenute manifestacije i možda je tamo sve drugačije izgledalo. Moguće da sam bio tamo da ne bih ni zapazio neke rasparane šavove u ovom tkanju koje je trebalo da predstavlja dvogodišnji autorski rad u Bosni i Hercegovini kada je muzika u pitanju. Moguće je, ali ne i vjerovatno.

Da budem jasan, o dobitnicima pojedinačno neću polemisati. Da li je neko zaslužio nagradu ili nije, da li je neko drugi zaslužio prije nego laureati, to mi u ovoj priči nije važno. Važno mi je da skrenem pažnju “šnajderima” na neke šavove koji su se rassparali i pocijepali. Da to, ako ikako može, “zakrpe” naredni put.

Kao prvo, zbunjuje što se nagrade dodjeljuju za 2018. i 2019.godinu. U redu, nije bilo dodjele za 2018.godinu kad se trebala desiti, ali to se moglo elegantnije prevazići. Da se dodjeli jedinstvena nagrada za dvogodišnji period. Zamislite sada, na primjer, da se nagrada ne dodijeli u narednih dvanaest godina. Hoće li se onda 2033.godine dodjeljivati za svih dvanaest godina redom? Slutim ja odgovor na pitanje zašto je to napravljeno. Da bi se moglo dodijeliti više nagrada, da bi se više apetita moglo zadovoljiti i više ličnih i grupnih interesa podmiriti.

I to mi je druga zamjerka. Nedostatak hrabrosti. Kao da se išlo po principu daj svakom ponešto, zadovolji i svaki mogući ključ, nagrade ionako nisu novčane pa bar diploma nije problem naštancati koliko god nam treba.

Kao treće, a usko vezano za drugo imao sam utisak da se davanjem nagrada ljudima koji su deklarirano protiv aktuelnog rukovodstva AMUS-a želi poslati nekakva poruka. Poruka koja se, očito izgubila negdje u prevodu pa da prime svoje nagrade nisu došli ni Fazla, ni Dino Šaran. Ne izvlačim ja nikakve konačne zaključke iz tog podatka, samo podsjećam.

Kao četvrto, a nije daleko od trećeg, teško me uvjeriti kako je baš tolika panika bila sa satnicom da su onako grubo morali prekinuti “Helem Nejse” u njihovom nadahnutom govoru prilikom dobijanja nagrade. Taman kad su pomenuli cifru od 160 maraka po glavi svakog od njih dvojice na ime autorskih prava, neumoljivo su upozoreni da treba da napuste scenu. Zbog televizijske šeme.

A ta svemoćna televizija vam je čudan medij. Svašta se na njoj primjeti što bi inače ostalo nezamijećeno. Ovako ozbiljno i glamurozno zamišljena manifestacija ne može sebi da dozvoli propust kao sa Seadom Lipovačom koga su prozvali kao dobitnika nagrade i onda naprosto krenuli dalje i tek naknadno primjetili da je čovjek prisutan. Ljudi dragi, kad se dodjeljuju nagrade za literarne radove u nižim razredima osnovne škole provjeri se jesu li dobitnici tu, a ne da se nagađa hoće li neko izaći ili neće.

Ne bih o mogućim sukobima interesa ili upitnim državljanstvima. Naprosto zato što su ljudi na koje bi se ovakva pitanja mogla odnositi apsolutno, ali apsolutno zaslužili te nagrade. Ali i hoću i moram da pitam kako ta da se nije našla nikakva, pa čak ni ona majušna, majušna nagradica za Amira Bjelanovića Tulu? Istina je da njemu nagrade više ništa ne znače, ali nama bi trebalo biti važno kakvi smo to ljudi.

Jednako kao što godinama ne mogu da shvatim da se niko ne sjeća jednog Huseina Vladovića. Čovjeka koji je u stvaranju sarajevske scene značio barem jednako koliko i Radio Luxemburg. I kako niko nije primjetio  ovaj sjajni televizijski serijal autora Zlatana Izetbegovića “Muzika jednog vremena”? Nagrada ovom projektu bi osigurala da imamo i muziku nekog budućeg vremena. Ili, da pitam, zašto nigdje i nikad pri ovim dodjelama ne čujem ime Nikole Borote? Da li zato što je predaleko, da li zato što ne ide nikome niz dlaku ili naprosto zato što ne pripada nikakvom klanu?

I volio bih da se sve ove primjedbe shvate krajnje dobronamjerno. Neka nama i AMUS-a i AMUS-ove nagrade. I možda ne bi bilo loše porazmisliti da se u budućnosti ova dodjela nagrada proširi pa da obuhvati i izvođače i diskografe uz saradnju sa odgovarajućim organizacijama. Dobitnicima čestitam uz želju da budu inspiracija onima koji će stvarati u 2020.godini.