Još u vrijeme kada je izašao posljednji studijski album „Crvene jabuke“, album „Nocturno“ Žera je najavljivao da će istovremeno izaći i jedan ekskluzivni album sa pjesmama isključivo posvećenim Sarajevu. Pa je to trebalo da se desi tokom 2019.godine, pa smo, evo duboko zagazili u proljeće 2020.godine i album se konačno pojavio.

Opravdanje za to kašnjenje lijepo je smišljeno u obilježavanju 35 godina od nastanka „Crvene jabuke“ pa se album, prigodno zove „Sarajevo 1985 – 2020“. I nije baš odgovarajući naziv. Iz najmanje dva razloga. Prvi je što od one „Crvene jabuke“ koja je nastala 1985.godine nema tu više nikoga osim Dražena Žerića. Neki od pet originalnih članova su mrtvi, neki su se i prije korone povukli u dobrovoljnu samoizolaciju, a neki su otjerani iz benda. I ostao Žera. Sad vi sami zaključite koliko je to „Crvena jabuka“ uz koju može da stoji ona brojka 1985.

A pogotovo jer iz tog prvog, prijeratnog perioda nema niti jedne pjesme da je uvrštena na ovaj album. A ako je koncept bio da se tu nađu pjesme sa temom Sarajeva i njegovih prepoznatljivih mjesta onda se moralo naći mjesta za „Sa tvojih usana“ koja počinje stihovima „kad sat zazvoni na Kuli, kraj Begove džamije“. Ako ništa drugo. A nije se našlo.

Najstarija pjesma koja je uvrštena na ovu „skoro pa kompilaciju/skoro pa studijski album“ bila je „Mahala“ sa albuma „U tvojim očima“ iz 1996.godine. Dakle, primjereniji bi bio naziv „Sarajevo 1996 – 2020“, ali hajde da ne cjepidlačimo. I da, preciznosti radi našla se tu i pjesma Dine Šarana „Tvoga srca vrata“ koju je Darko Jelisić otpjevao još tokom ratnih godina, ali ju je „Crvena jabuka“ snimila tek na albumu „Sve što sanjam“ iz 2000. godine.

Inače, Žera je u diskografiji već imao jedan album posvećen Sarajevu, ali ne sa „Crvenom jabukom“. U pitanju je album „Ručni rad – Sarajevo“ potpisan kao „Žera i Narcis“ i objavljen 2013.godine. U pitanju je jedna lijepa ploča, ali poprilično nezapažena koju je Dražen Žerić uradio sa Narcisom Vučinom koji je u to vrijeme dosta autorski sarađivao i sa „Jabukom“. Biće da je Žeri bilo žao tih jako lijepih pjesama koje ipak nisu dobacile tako daleko kako dobace kada se objave pod firmom „Crvena jabuka“. Zato je sada ponovio pet pjesama sa tog albuma „Park kafana“, „Sarajevski lijepi dani“, „Male stvari“, „Zapis o zemlji“ i „Krkanikus Balkanikus“. Mogao je, komotno i „Bosansku“ ne bi bilo viška.

Te pjesme će mnogima djelovati kao posve nove, a dodamo li da se među 17 pjesama našlo prostora i za tri zaista nove („Rano moja“, „Ja još dišem“ i „Kad s tobom nema me“) ovaj album postaje zanimljiv čak i onima koji nisu pasionirani fanovi „Crvene jabuke“ pa kupuju kompilaciju na kompilaciju na kompilaciju. Možda je ključna zamjerka ta što se te tri nove pjesme uopšte ne uklapaju u taj „sarajevski“ koncept. Vjerovatno je to urađeno na insistiranje disko kuće kako bi se pospiješila prodaja na račun novih pjesama.

Ostatak materijala je, manje – više sasvim sarajevski. Tu je pjesma Miroslava Drljače Rusa „Stižu me sjećanja“ iz 1997.godine i sa albuma „Svijet je lopta šarena“. Zatim „Dok Miljacka protiče“, prvobitno otpjevana u duetu sa Harijem Varešanovićem za potrebe filma „Duhovi Sarajeva“, a kasnije objavljena na albumu „Duša Sarajeva“ iz 2007.godine. I za naslovnu pjesmu tog albuma, pjesmu „Duša Sarajeva“ našlo se mjesta na aktuelnom albumu.

I sa posljednjeg studijskog albuma „Nocturno“ uvrštene su dvije pjesme Mirka Šenkovskog Geronima „Grade moj“ i „Cvijet sa Bistrika“, a sigurno je bilo razloga da se uvrsti i njegova pjesma sa prethodnog studijskog albuma, pjesma „Minka“.

Za nekoga će možda biti iznenađenje što su uvrštene i pjesme „Napiši jednu ljubavnu“ i „Balada“, obrade vječnih melodija Kemala Montena i „Indexa“. Meni nije iznenađenje. Koliko god su neki geografski pojmovi sinonim za Sarajevo, Kemo i „Indexi“ su to možda i još više i nije nikakvo čudo da ih je Žera uvrstio u ovu svoju zbirku pjesama o Sarajevu.

Sad, neko će imati neke zamjerke, poput mene tražeći dosljednost u konceptu i nazivu, a neko će se naprosto prepustiti pjesmama. A na ovom albumu od njih sedamnaest sigurno se može naći njih barem desetak za pravi užitak i zvučni doživljaj Sarajeva. I za posvetu. I gradu i bendu.