Dah svježine sa dalekog sjevera

Može li uopšte čovjek da bude objektivan kad treba da procijeni i ocijeni rad nekog sebi dragog i bliskog? E, ja sam vam se našao u prilici da moram odgovoriti na to pitanje kada je moj mali rođak Vedran Anđić objavio svoj prvi mini album (ili maksi singl) sa četiri pjesme „Vještica“.

Ovo „mali“ uzmite uslovno jer je bliži četrdasetoj nego tridesetoj, ali kako drugačije da nazovem nekoga koga znam od momenta kada je donesen kao zamotuljak iz bolnice? Nekoga ko je, sa nepune dvije godine, kucao na vrata moje studentske sobe samo da bi proveo nekoliko sati slušajući sa mnom muziku? Hoću da vjerujem da je tada u njemu posijana neka klica ljubavi prema muzici koja je ovdje i sada iznikla u formi četiri pjesme.

Neću vam govoriti o ožiljcima koje mu je život nanio da ne bih zalutao u patetiku. A to ni njemu, ni meni, a ponajmanje vama ne treba. Hoću samo da kažem da neko svoje ožiljke krije ispod dugih rukava besmisleno uvjeren da je sam kriv za njih, a neko ih, poput Vedrana, s vremena na vrijeme otvori i umoči pero u svježu krv. Jebaji ga, svako se na svoj  način nosi sa svojim demonima.

Uglavnom, ne mislim da sam pristrasan kad vam kažem da su njegove pjesme autorski nešto što sigurno vrijedi poslušati. U ovisnosti o vašim sklonostima možda ćete prigovoriti da nedostaje malo više živosti i energije u njima, neko će možda imati primjedbi na pjevanje, i sam ću možda poželjeti da su snimljene u nekom boljem studiju i da je ton majstor malo podigao nivoe prilikom snimanja. Sve to mogu biti, manje ili više opravdane primjedbe. I sve su potpuno nebitne.

Ono što je bitno jeste to da nam odnekud sa dalekog sjevera, iz te Kanade gdje sada živi, stiže svježa i drugačija poetska priča. Jer Vedran je prije svega i iznad svega pjesnik, a pomalo i kantautor. I zabavljač. Zabavljač sa nemalim brojem onih koji su pratili njegove dosadašnje radove, radove koji su balansirali između ozbiljnog stand upa i ultimativne zajebancije. Njima ove pjesme možda i neće biti po volji, ali njima nisu ni pisane pa neka lijepo zavežu.

Svirački zanat je pekao po kanadskim kafanama u kojima se okuplja balkanski svijet. A ponekad i polusvijet. I iz tog klinča je izašao, ako ne baš posve neozlijeđen, a ono sigurno iskusniji i mudriji za mnoštvo neprospavanih noći i jednako toliko teških buđenja.

I kad se sve to pomiješa, promućka i pusti da se slegne u laboratoriji vlastite duše onda kao rezultat dobijemo pjesme kao što su „Pas lutalica“, „Mala vještica“, „Vrbak na Dravi“ i „Zbogom Luna“. Četiri pjesme za koje se nekome nepažljivom može učiniti da nose sličnu atmosferu, ali koje zapravo predstavljaju četiri strane Vedranovog svijeta.

„Pas lutalica“ je poetski vjerovatno najsnažniji momenat, a vjerujem i pjesma na koju je Vedran najponosniji. Ili bi bilo poštenije da je nazovem basnom prije nego pjesmom. To je pjesma kod koje ona kovanica „pjevana poezija“ posve gubi svoj smisao. To je poezija i tačka.

Što se tiče „Male vještice“ ona ima sve sastojke neophodne za pravljenje rasnog, punokrvnog hita. Možda samo te sastojke treba pomiješati (i promiješati) u malo bržem ritmu. Možda, kažem, a ništa ne tvrdim. Ali ne bi bilo zgoreg probati.

Sa druge strane, ona tamburaška „Vrbak na Dravi“ je posve zaokružena. Pouzdano znam da Vedran nema nikakve veze sa Podravinom, ali kad slušate ovu pjesmu stavili biste ruku u vatru da je on ponikao baš sa tih obala i ni sa jednih drugih. To je pjesma koja će imati svoj život u kafanama i zabavama. I da, to je pjesma koja će sigurno doživjeti mnoštvo tuđih izvedbi. A ja sam, na treće ili četvrto slušanje, već u njoj čuo neka velika, neka baš velika imena domaćeg folk sazviježđa.

I na kraju biser. „Zbogom Luna“ je intimna, zatvorena ispovijest. Pravo rješenje šifre koju ta pjesma nosi zna samo Vedran. I, moguće Luna. Ali to nas ne sprječava da i sami sebi ponudimo neka vlastita rješenja i da umjesto „Luna“ upišemo ime po želji. I nećemo ni najmanje pogriješiti.

Da se ja, ipak vratim na pitanje sa početka. Mogu li biti objektivan u procjeni pjesama koje je napisao Vedran Anđić? Ne mogu i ne pokušavam. I zato mu hvala što je napravio stvarno dobre pjesme i što mi je tako dao pokriće za tu moju neobjektivnost.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s