Prošle sedmice vlasnik jednog uglednog magazina na svom facebook profilu postavio je sljedeće pitanje:

„Jako me zanima dal je BiH:

Dubioza kolektiv ili Dino Merlin???“

Ljudi su svašta odgovarali. Uglavnom u skladu sa svojim afinitetima. Muzičkim, a i onim drugim. Malo ko je pokušao da to pitanje sagleda u njegovoj kompleksnosti i, da u skladu sa tim, na njega analitički i odgovori.

Jer to pitanje ima veze sa muzikom, muzičkim žanrovima i muzičkim ukusima, ali sigurno ne samo sa tim. Pitanje i jeste postavljeno tako da nas navede da razmišljamo o dva koncepta razvoja društva i države i dva sistema vrijednosti. Iz pitanja se da naslutiti da vrli pitac pretpostavlja da su to dva suprotstavljena i koncepta i sistema vrijednosti. Nepomirljiva.

Budući da ne dijelim takav stav nisam se upecao da olako i paušalno napišem „i jedno i drugo“, a jeste me trzalo. Odgovor na takvo pitanje zahtjeva malo više obrazloženja.

A i pitanje traži da se pojasni šta se pod jednim, a šta pod drugim odgovorom podrazumijeva. Bez tog pojašnjenja autor pitanja uvijek može da kaže da smo pogrešno shvatili njegove namjere i proizvoljno tumačili šta bi to bila „merlinovska“, a šta „dubiozna“ Bosna i Hercegovina.

Dozvolit ću, ipak, sebi tu slobodu da, radi eksperimenta, pretpostavim da bi Bosna koja je „Dubioza“ trebala da predstavlja mladost, energiju, kritičko mišljenje, otvorenost ka svjetskim trendovima, liberalni pogled na svijet, toleranciju i otvorenost. Želju da se mijenja svijet ovdje i sada. Na izvjestan način i ekskluzivitet i potreban nivo razumjevanja njihove muzike znatno viši od prosječnog ukusa.

Sa druge strane, Dino Merlin i svi oni koji vole ono što on radi bili bi svedeni na taj prosječan ukus. I trebalo bi da predstavljaju, ako su već suprotstavljeni u ovom pitanju „Dubiozi“, sve ono suprotno. Fizičku i kreativni stagnaciju, rutinu, jednoumlje, lokalnu zabavu, konzervativizam, zatvorenost. Želju da stvari ostanu kakve jesu uz par šminkanja lica te iste stvarnosti.

Ako je to tako zamišljeno onda nema veze sa vezom. Ako je neko otvoren za nove stvari onda je to Dino Merlin. I dok „Dubiozi“ to prirodno ide kao izraz njihovih godina i prirodnih muzičkih uzora, Dino mora uložiti znatno više truda da bi shvatio i prihvatio nove tokove. On za mene predstavlja prije onu Bosnu i Hercegovinu kojoj je bilo suđeno da ostane u nekim prošlim vremenima, a koja ulaže poseban napor da sebe pogura naprijed.  

Ja volim i Dinu Merlina i „Dubiozu kolektiv“. I šta ćemo sad? Ja mislim da moja zemlja koja se zove Bosna i Hercegovina treba da bude dovoljno široka da ima mjesta i za jedan i za drugi koncept. I da smo zato bogatiji. I duboko vjerujem da bi bili znatno siromašniji ukoliko bi morali izabrati samo jedno ili samo drugo.

Pomalo mi to liči na ona nedorasla prepucavanja iz mladosti kada smo se dijelili na pankere i hašišare. Kada je bilo pitanje „Beatlesi“ ili „Stonesi“. „Dugme“ ili „Smak“. Na vremena kada su „pravovjerni“ bili isključivo oni koji su slušali samo ono što smi mi vjerovali da vrijedi slušati.

I ništa se nije promijenilo. Nismo odrasli. I dalje sa prezirom gledamo na umjetničke i životne afinitete drugačije od naših. U najvećem broju slučajeva bez i naznake želje da pokušamo shvatiti onog drugog i njegov svjetonazor. A onaj drugi nam baš ni ne pomaže previše, isključivo i tvrdoglavo ustrajavajući, kao i mi, u uvjerenju da je sve osim onoga što on voli i zagovara manje vrijedno ili posve bezvrijedno.

Zato ja neću odgovoriti je li Bosna i Hercegovina danas „Dubioza kolektiv“ ili Dino Merlin. Radije ću vam priznati da je moje duboko uvjerenje da bi Bosna i Hercegovina sutra trebala biti i „Dubioza kolektiv“ i Dino Merlin. Neovisno da li ih mi pojedinačno slušali ili ne.