Ovo ljeto koje polako izmiče iza horizonta sigurno neću pamtiti po dobrom. Iz nekih posve privatnih razloga. A ti razlozi, kakvi god bili, spriječili su me da budem prisutan na mnogim mjestima na kojima sam silno želio biti. I na događajima na kojima sam silno želio biti. Jedan od takvih događaja bila je i premijera dokumentarnog filma “Indexi” autora Zorana Kubure i Bojana Hadžiabdića. Autori me jesu ljubazno pozvali da prisustvujem, ali kada su shvatili da ih moram odbiti napravili su mi presedan i poslali mi film da ga pogledam.

I nisam se razočarao. Moralo je biti malo skepse kada čovjek zna da niti jedan od dvojice autora nije imao ni dvadeset godina kada je Davorin Popović preminuo i kada je priča o “Indexima” zapravo i okončana. A onda sam sam sebe morao naružiti. Pa nisam li i ja sam govorio i pisao o stvarima koje su se dešavale davno prije nego što sam ja ozbiljno počeo pratiti muzičku scenu.

Nekada, zapravo bolje, lakše i opuštenije o zbivanjima i fenomenima govori i piše neko ko nije bio direktni učesnik tih događaja. Svjedoci događaja imaju sklonost da prenapušu svoj vlastiti i značaj i onda se negdje izgubi sama tema priče. U ovom slučaju, na svu sreću, to se nije desilo.

Kubura i Hadžiabdić su svoj film napravili po svim pravilima zanata. Baš onako kako treba. I tako da bude zanimljivo nekome ko prvi put saznaje nešto o “Indexima”, kao i ljudima koji su duboko involvirani u priču o njima. I ovi potonji će sigurno naći neke stvari koje nisu znali do sada.

Vrhunska vrijednost ovog firma ogleda se u tome što su njegovi autori našli pravu mjeru između dokumentarnog i anegdotskog pristupa. I to na način da film lijepo i nenametljivo prati hronologiju rasta i razvoja “Indexa”, a da opet u svemu ima i dovoljno životnih priča kako bi se izbjegla opasnost da se od njih naprave nekakvi nedohvatljivi spomenici.

Zahvaljujući ovom filmu mi možemo da ih doživimo upravo onakvima kakvi su bili kada su kretali u ovu avanturu. Kao mlade i nemirne ljude pune velikih snova. I tada se činilo nedostižnih snova. Kombinujući dokumentarne snimke, izjave svjedoka i samih članova benda, ispričali su priču o možda ne najvećem i najvažnijem sarajevskom bendu, ali svakako o najomiljenijoj sarajevskoj grupi. Od toga kako su svi ti sjajni muzičari dolazili i odlazili iz grupe do priča o tome kako su nastajale neke od najvažnijih pjesama. Dotakli su se i nekih bolnih tema kao što je svojevremeno okretanje od progresivne muzike ka šlagerima i pokušali da razjasne motive takvog pristupa njihovom stvaralaštvu.

Ispričali su kompletnu priču o njima, u onoj mjeri u kojoj u ovom trenutku može biti kompletna. Ali sigurno ne i konačnu priču. “Indexi” će ostati trajna inspiracija i drugim stvaraocima da iz nekog drugog ugla osvjetle fenomen jedne grupe i jednog grada i njihove međusobne ljubavi.