Ni aprili više nisu kao što su bili. Potvrdilo se to ponovo. Zatrpao nas snijeg iako smo vjerovali i nadali se da smo za ovu sezonu završili sa zimom. Ćudljivu su aprili. I nepredvidljivi. Samo se jedno ne mijenja. Ta priča o Sarajevu i njegovim aprilima. Početkom svakog aprila dobijemo barem jednu novu pjesmu o Sarajevu. Ovog puta smo dobili čak tri vrlo zanimljive pjesme. Hamo Salihbegović, jedan od dva ključna čovjeka grupe “Konvoj”, pod svojim imenom i uz pomoće prijatelja snimio je instrumental “Sarajevo Winter Nights” kao da je naslutio da nas baš takve noći očekuju.

Hayatovi ekskluzivci okupljeni oko projekta “Singers & Friends” snimili su svoju pjesmu “Sarajevo”, ali ipak je najzanimljivija nova verzija pjesme “Sarajevo će biti”. Tu pjesmu smo prvi put čuli prije 30 godina, početkom rata u Bosni i Hercegovini. I uz tu pjesmu je vezana prava filmska priča. Zgrožen slikama koje su stizale iz Sarajeva početkom aprila 1992.godine Đorđe Balašević je u programu Radija 99 pitao šta može da uradi za Sarajevo. Zlatan Fazlić Fazla mu je odgovorio da uradi ono što najbolje zna. Da napiše pjesmu. Izvorna ideja je bila da se u podršci Sarajevu okupe brojni muzičari iz Srbije i poznati autori pa da svako napiše i otpjeva po jednu strofu. Međutim, kako su se jedan po jedan njegove kolege izmicale Balašević je ostao jedini da napiše tu pjesmu.

Još isti dan je Balašević poslao dvije strofe uz obećanje da će sutradan poslati refren i melodiju. Međutim, sutradan već nisu radile telefonske veze sa Sarajevom tako da je to ostalo na nivou dobre želje. Zato su se Zlatan Fazlić Fazla i Zlatko Arslanagić (vođa Crvene jabuke) prihvatili zadatka da dovrše pjesmu. I tako je nastala jedna od najljepših (a po mnogima i najljepša) patriotskih pjesama o Sarajevu.

U toj prvoj verziji pjesmu su otpjevali Davorin Popović, Tifa, Ismeta Dervoz, Fazla, Ser Jean (Dražen Vrdoljak), Ranko Rihtman i mnogi drugi muzičari koji su se u tom trenutku zatekli u Sarajevu i koji su željeli pjesmom da poruče koliko im znači njihov brutalno napadnuti grad.

I tamo gdje je stao otac, trideset godina kasnije nastavila je kćerka. U ekipi koja je prvi put otpjevala ovu pjesmu nalazio se Mladen Vojičić Tifa, a u novoj verziji imamo Saru Vojičić, njegovu rođenu kćerku. Uz nju su se na ovom projektu našli još Almas Smajlović, Nermin Puškar, Burhan Šaban, Maid Hećimović, Nedim Bašić, Aida Čorbadžić, Ileš Bečei, Amir Saračević, Kenan Mačković, Emir Bukovica, Lejla Kličić, Dino Šukalo, Bojan Ahac, Edvin Hadžić, Anes Beglerbegović, Ajsela Zoronjić, Medina Turković i Medjureligijski Hor Pontanima.

Ne znam pouzdano ko je idejni začetnik ovog projekta obnove jedne važne pjesme, ali ako bih morao da stavim pare na nekoga rekao bih da je u pitanju Dino Šukalo, sjajan gitarista i još važnije čovjek koji zna kolika je vrijednost muzičkog blaga kojim raspolaže Bosna i Hercegovina. Nije ovo prva pjesma koju nam on vraća u posljednje vrijeme. Inače pjesma je izvedena uživo u programu Televizije Hayat u okviru specijalnog programa upriličenog povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Nadam se da će ova pjesma dobiti i studijsku verziju, kao što bih najtoplije preporučio tvorcima ovog projekta da nam vrate i neke druge velike pjesme iz perioda 1992 – 1995. godina. A ima ih toliko koje to zaslužuju, a još više onih pjesama koje zbog nenormalnih uslova u kojima su snimane naprosto nisu na tehnički zadovoljavajućem nivou.

A što se tiče same pjesme njena poruka je i nakon tri decenije jednako aktuelna. Sarajevo će biti. I bilo je. i jeste. Zahvaljujući, između ostalog, i ovakvim ljudima kakvi su se okupili oko njene revitalizacije.