Ali, može li bez ali

Čini mi se da mi kao društvo, iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, tonemo sve dublje i dublje i aktivno potvrđujemo tezu da i ispod dna postoji nekakvo dno koje samo mi, izgleda možemo dokučiti. Ali nije do kandidata. Do nas je kad su nam u redu ti i takvi kandidati. Zar stvarno mislite da zaslužujemo bolje? Svako malo pokažemo koliko smo nezreli za demokratiju. I ne samo za demokratiju nego za svaku normalnu komunikaciju.

Sve je eskaliralo Bećirovićevim napuštanjem debate na televiziji N1 u srijedu kada se (očekivano i najavljeno) nije pojavio Izetbegović, te debatom od četvrtka na kojoj su učestvovala sva tri kandidata za bošnjačkog člana predsjedništva. Neću vas zamarati detaljima o tome šta je ko kome rekao, ko ga je kome šuknuo, šta je ko kome propustio da kaže (i na kojem jeziku). Nije to toliko ni bitno. Puno je važnije šta su Bosanci i Hercegovci jedni drugima govorili nakon te debate.

Pojavilo se par tanušnih glasića razuma koji su pokušali objektivno i nepristrasno analizirati taj okršaj, ali su oni vrlo brzo zagušeni i zaglušeni ispod nekontrolisanog talasa mržnje i netrpeljivost koji su, prema raznim kandidatima dolazili sa raznih strana. I samo im je jedno zajedničko, tim bijesnim nasrtajima, to da im ništa nije zajedničko. Kao da su ljudi gledali dvije različite emisije u dva različita svemira, samo sa istim akterima.

Svako ovde kod nas vidi samo ono što on želi da vidi. Istina nije ono što je istina nego ono što je u stranačkoj centrali saopšteno kao istina. Pa čak nije ni nužno da nosioci te netrpeljivosti budu članovi neke stranke, dovoljno je samo da simaptiziraju neku stranku pa da izgube svaki osjećaj za realnost. Ne moraju čak ni to. Nekada je važnije to što nekoga ne podnose od činjenice da nekog drugog simpatišu.

Povremeno, čak ni ti ostrašćeni jurišnici ne mogu a da ne primjete da čamac u koji su se ukrcali pušta na sve strane. I mislite da priznaju opasnost u kojoj su se našli? Mislite da priznaju vlastite greške ili greške svojih predstavnika kao prvi preduslov da se te greške isprave, da se te rupe začepe prije nego čamcu više ne bude spasa, a shodno tome i njegovim putnicima? Nema šanse. Tada na scenu stupa relativizacija ili ono čuveno “ali”.

Mi možda imamo te rupe kroz koje ulazi voda, ali kod njih tamo rupe su veće i voda brže ulazi. Nije važno što je moja diploma sumnjiva važno je da su njihove sumnjivije ili ću se ja bar potruditi da ih učinim sumnjivijima. Znam ja da smo mi govna, ali i oni su i još više smrde. I uvijek će se pojavljivati neko ali. Šta je kog đavola izašla u minjaku i iza ponoći plesala u klubu ako nije htjela da je siluju. I ali i ali i ali. I nije baš da zabijaš glavu u pijesak, samo misliš da će tvoju vlastitu nakaznost ublažiti to što ćeš uprijeti prstom u tuđu. Neće brate. Samo će biti više nakaza oko nas.

I šta god vaš pulen, vaš favorit, vaša uzdanica uradi vi ćete za to naći opravdanje. Naći ćete nekakvo ali da iskopate razumjevanje za ljude koje je nemoguće razumjeti. Za postupke koje je nemoguće opravdati. Jedno zlo se ne potire drugim zlom. Samo se umnožava ukupna količina zla na svijetu.

I zato sam duboko uvjeren kako sve te debate, sve te plakate, skupovi, spotovi, slogani, da sve to nema nikakvog smisla. Ovo bosansko društvo je do te mjere podijeljeno da je prohodnost između stranačkih tabora zaštopana kao kanalizacija u onim institucijama gdje se sere preko stvarne potrebe. Ko je rekao parlament? Nisam ja rekao parlament.

Uglavnom, nećete tim nagovoriti nikoga da promijeni mišljenje i glasa za vas. Morao bih biti beskrajno naivan pa da vjerujem da se glasači nisu odavno opredijelili. Ako nekome nisu bile dovoljne četiri godine pa da procijeni koju opciju želi podržati i ako će se opredijeliti na osnovu toga što će neko reći ili uraditi u ovih desetak dana, taj je, izvinjavam se, ali za ozbiljno psihijatrijsko posmatranje.

Čak i ovi populistički potezi koje vlade na raznim nivoima povlače teško da mogu promijeniti nečije mišljenje. Uzeće uredno svako onih federalnih sto maraka pomoći ili kantonalnu subvenciju za grijanje (različite stranke, ali modus operandi isti) i opet glasati za onoga za koga želi. Čak neće ni kriti prezir prema takvim providnim pokušajima kupovine glasova.

Što se mene lično tiče ja sam još prije nekoliko mjeseci znao kako ću i na koga potrošiti svoje pravo na demokratiju. I ne, nema šanse da vam kažem za koga ću glasati ujutro drugog oktobra. Mogu vam, međutim otkriti za koga ću glasti naveče istog dana. Glasaću u “Zetri” i glasaću za Stinga. On me ni u jednom mandatu nije iznevjerio.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s