“Dora” kao noćna mora

Koliko puta sam sebi rekao da neću više, da je posljednji put da su me navukli da subotu naveče izgubim gledajući zvijezde, zvijezdice i wannabe zvijezde u očajničkom pokušaju da se domognu plasmana na “Eurosong”. Ali džaba, popustim svaki put. Mi se odavno ne pojavljujemo tamo pa mi ostaje samo da gledam kako komšije tretiraju ovu drugorazrednu zabavu koja uporno pokušava da se spasi nabacivanjem kičeraja koji pogrešno zovu glamurom. Kao da ocvala dama pokušava zaustaviti proces starenja sve većim i većim količinama šminke da to na kraju djeluje groteskono.

Kao i cijela ova parada, uostalom. A kada i nije djelovalo groteskno djelovalo je otužno i smiješno. Smiješno, osim u trenucima kada su voditelji pokušavali biti duhoviti. E, tada uopšte nije bilo smiješno. Tada je bilo mučno. Njihove “pošalice” bile bi eventualno prikladne za novogodišnji program, ali za doček 1974.godine. Već bi 1975. bile deplasirane. Iako su pjesme trebale biti ključni sastojak ovog takmičenja tek u četrdesetoj minuti smo čuli prvu takmičarsku pjesmu. Tako to rade i gazde u onim, ne baš ekskluzivnim kafanama kada “ubodu” angažman nekog znanog pjevačkog imena. Ne daju mu da pjeva dok gosti dobro ne pojedu, dobro ne popiju i dobro ne potroše. E, tek onda i on može malo da ih zabavlja. Meni je bar to tako izgledalo.

Neuvjerljivi su mi i nepretenciozni bili nastupi onih koji vjeruju da Evropa jedva čeka njihove osviještene politički korektne poruke. Kako da ne. Samo im još vi trebate. Pojma nemaju šta bi oni bez žbuna izraslog na glavi jedne od učesnica. Dobro, neke pjesme bi možda u nekom drugom kontekstu i zazvučale posve pristojno, ali ovdje se naprosto nisu uklapale. Recimo “The Splitters” su imali posve lijepu pjesmu. Posebno mi je zanimljiva bila ona ska pjesma “Kme Kme” koju su izveli “Krešo i Kisele kiše”. I posebno neprikladna. Mislim, jeste se ona uklopila, ali samo naslovom. Sve je bilo baš kme kme.

Ne bih toliko bio razočaran da se sam nisam osvjedočio kako Hrvatska radio televizija zna napraviti vrhunski show program. Sjetimo se samo “A strane”. Šta im je ovo trebalo ovako, zaista ne znam. Zapravo, najveća moja zamjerka da je sve bilo rađeno namjenski, bez imalo spontanosti i spremnosti da se pjesme stave u prvi plan. Gledam izvjesnu Barbaru Munjaš i njen pokušaj da buda “Konstrakta umjesto Konstrakte”. Kao da su svi sjedili u svojim štabovima i razmišljali šta bi moglo da prođe na “Eurosongu” umjesto da puste da im se desi pjesma koju sami osjećaju, u koju sami vjeruju i koja se i njima samima sviđa. Ne sumnjam da su svi dopingovani lažnim samopouzdanjem i, u ovom trenutku, uvjereni da imaju najgenijalnije moguće pjesme.

Recimo ona Đana. Ima moćan glas, ali kad mi poručuje da je uhvatim u slobodnom padu ja bi najradije stavio ruke na leđa. Kad ispuše napumpani balon samopouzdanja i sami će shvatiti krajnji domet svojih pjesama. Tipičan primjer takvog pristupa je Hana koja je važila za jednog od glavnih favorita, ali sve je bilo u njenoj pjesmi predvidljivo, obično, već ranije oprobano. I da nije prateće vokale okovala “svojim” pletenicama ne bi je imali po čemu zapamtiti. Pjevala je pjesmu pod nazivom “Nesreća”. I tu nemam nikakvu primjedbu. Nesreća, pa to ti je.

I Damir Kedžo je pominjan među favoritima. Bilo je priča kao ovo je prilika da mu se organizatori iskupe što je trebao ići na “Eurosong” baš one godine kad je otkazan zbog pandemije. E, on je bio tipični produkt promišljanja na temu “šta bi se to glasačima u Evropi moglo dopasti?”. Ne kažem da je imao lošu pjesmu. Ali sam takvih pjesama milione već čuo. Bez sumnje je najveći favorit za pobjedu prije samog takmičenja bio ženski sastav “Harmonija disonance” sa pjesmom “Nevera (Lei, Lei)”. Ne mogu reći da mi taj način korištenja muzičke tradicije nije blizak i drag i da bi bilo nepravedno i da su pobijedile. Na kraju su ipak bile druge.

Dobro, mogu ja pričati šta hoću, ali mnogi od njih su naprosto iskoristili “Doru” da promoviraju svoje pjesme i sami sebe. Ponjaviše je to imalo smisla kod sastava “Detour”. I inače odličan band oni su ovim samo proširili krug onih koji će ih i ubuduće slušati. To im, sigurno ne mogu zamjeriti. A dosta i dobro su prošli.

Eto, otkrio sam vam da se radi o “Dori” izboru hrvatskog predstavnika na “Pjesmi Eurovizije”. A mislio sam da to i ne pominjem. To je obrazac kojeg se drže organizatori svih ovakvih i sličnih manifestacija širom Balkana (a čini mi se i šire). Pitam se do koje mjere može da ide potcjenjivanje publike.

Druga je stvar provociranje publike kako već više od trideset godina radi “Let 3”. I sada su to isto uradili. I pjesmom i pojavom i nastupom. I šta im se desilo? Desilo se da pobijede. U redu što je žiri glasao za njih, ali publika. Ako mene pitate siguran sam da je značajan broj onih koji su glasali, za njih glasao zato što je, poučen primjerom Konstrakte od prošle godine, vjerovao da to može proći na “Velikom Eurosongu” pa su odlučili da ih tamo pošalju iz krajnje patriotskih pobuda, ne bi li Hrvatskoj donijeli dugo očekivanu pobjedu. Sve su do sada pokušali, pa zašto ne i ovo?

Ali nije ovo njihovo prvo učešće na ovom takmičenju. Na “Pjesmi Eurovizije” 2006.godine “pridržavali” su Severininu “Štiklu” koja nije baš najbolje prošla. Ali nešto mislim da njima to i nije bilo pretjerano važno. Pogotovo u ovom trenutku njihove karijere. Ako im ova pobjeda i donosi neki užitak to je taj što će milionskom auditoriju moći gurnuti prst u oko. Koliko mi je drago da su oni dobili povjerenje i žirija i publike, toliko mi je neprirodno da njih vidim u ovom ambijentu. To vam je kao da vam u nekom prekrasnom snu odjednom prošeta klovn Pennywise. Ili, još bolje da vam u noćnu moru ujaše Barbi na jednorogu. E tako su i oni projahali scenom noćne more zvane “Dora”.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s