Prvo je vijest objavio Josip. Pošaljemu mu poruku sa pitanjem da li je tačno. Ne mogu da vjerujem. Potvrdi mi. A onda vidim još nekoliko objava istog sadržaja. U saobraćajnoj nesreći kod Doboja, u noći 17. na 18.februar smrtno je stradao Mladen Vidović. Nemoguće. Onda premotam film unazad. Trideset i pet godina unazad.

Bio je baš ovako nekakav februar 1988.godine. Stigao mi je paket novih ploča iz “Jugotona”. Nekada su disko kuće imale taj lijepi običaj da ljudima koji pišu o muzici dostave nove ploče. I u tom paketu iz “Jugotona” nalazio se prvi album grupe za koju do tada nisam čuo – “Nemoguće vruće”. Iz pratećeg press materijala saznam da su iz Zenice i da se autor skoro svih pjesama zove Asmir Spahić, a da pjeva Mladen Vidović.

Jako mi se dopalo to što sam čuo i mislim da sam napisao vrlo pohvalnu recenziju. Ispostavilo se da su pročitali moju recenziju i poželjeli da me upoznaju. I tako je počelo naše druženje. Pogrešno sam vjerovao da su njih dvojica zapravo osnovali “Nemoguće vruće”. A nisu. Grupa je postojala i ranije, ali je Mladen došao kada im je zatrebao malo bolji pjevač, a Asmir kada su im zatrebale kvalitetne pjesme.

Potrajali su koliko je potrajao taj prvi album i euforija oko njega. Onda su njih dvojica dalje nastavili kao “Ritam srca” i stvarali jezgro budućeg benda oko sebe. I nastavio sam da se družim sa njima dvojicom. Malo više sa Spahom nego sa Mladenom, ali i Mladen je uvijek nekako bio tu, u toj priči. Sve do početka rata. Onda smo se rasuli. Spaha je završio u Češkoj i od prošle godine obnovili smo naše druženje i počeli raditi i neke projekte zajedno. Odnosno počeli smo pisati neke pjesme zajedno i nekako sam uvijek u tim pjesmama čuo i Mladena. Moguće da ga je i Spaha čuo. Samo što više nismo bili sigurni koliko je njemu pjevanje uopšte zanimljivo. Znali smo da živi negdje u Banja Luci i nismo bili baš posve sigurni čime se tamo bavi.

Jednom, nakon rata, valjda još u prošlom mileniju, došao mi je u posjetu. Sa svojom životnom saputnicom Sabinom. Bila je to, odmah se vidjelo, jedna od onih velikih i neprolaznih ljubavi. Ostali smo u priči o muzici do ranih jutarnjih sati. Tada mi je pričao o tome kako namjerava da se vrati na scenu i čak je uradio i jedan album. Donio mi je kasetu sa tim pjesmama. Ne znam da li je ikad objavio taj album, a ako i jeste do mene nije stigla ta informacija. I danas imam negdje tu kasetu, kasetu koja je preko noći postala nekakav raritet i ekskluzivitet.

Povremeno bi razmijenili poneku poruku na društvenim mrežama. Posljednji put početkom ljeta 2022.godine. Ja sam tada pripremao neki svoj program sa otpjevanim pjesmama i pozvao sam ga na to. Sačuvao sam njegovu poruku i ne bi bilo pristojno da je sada citiram. Uglavnom, razgovor je završio obostranom konstatacijom da se svakako moramo vidjeti. Ispade to “svakako” baš nikako. Malo nakon toga Spaha mi je došao u posjetu pa je iz mene crpio sa neskrivenim zanimanjem informacije o Mladenu. Nisam pitao zašto njih dvojica nisu direktno u kontaktu. Saznao sam to i sam i ne bih o tome. To bi već zašlo u sferu žestokog tračanja.

Nije se navršio ni mjesec dana od te posjete kada sam saznao da je preminula Mladenova Sabina. Dotuklo ga je to. U to sam posve siguran. I zato je požurio za njom. Svega pola godine kasnije našao je način da i sam ode za njom. Daleko od toga da kažem da je priželjkivao smrt, ali sigurno je da mu je ona bojila život i da se teško navikavao na to sivilo koje je ostalo iza nje.

Možda nije bio najbolji pjevač na domaćoj muzičkoj sceni (a šta uopšte znači najbolji i ko to utvrđuje), ali je sigurno imao i glas i način interpretacije koji niste mogli pobrkati ni sa jednim drugim. Autorski se malo pojavio na ta dva albuma. Zapravo, samo na prvom je uradio pjesmu “Nema cure koja neće” i dijelom pjesmu “One kao ne bi da se ljube”. Na drugom albumu već se posvetio isključivo pjevanju. Pripremali su i treći, ali od toga je ostalo tek par demo snimaka koje povremeno poslušam. Par jako zanimljivih demo snimaka.

Bili smo skoro pa generacija. Sad ću ja da starim i dalje. A on je otišao kod svoje Sabine i onakav je kakav je bio kada su se upoznali. I ona. A “Ritam srca” ima pjesmu koja ga na naljepši način može ispratiti. Pjesmu “Kad bi suze pomogle”, sa porukom Kad bi suze pomogle/ ja bih lio zlatne za tebe/ suze tihe molitve. Ne tihe, najtiše.