Pozvaše i prozvaše i mene da se priključim niotkuda ukazanoj grupi na društvenim mrežama iz koje, kao iz busije,  “javne ličnosti” pozivaju na pooštravanje, poštivanje, uvođenje novih mjera. Sumnjičav kakav jesam i naviknut na orwelovski novogovor više ne vjerujem doslovnom značenju riječi koje mi se serviraju. Prije ću povjerovati kako zapravo znače suprotno od onoga što nam se servira.

Kao prvo, problematičan mi je ovaj pojam “javna ličnost”. Ko je to zapravo “javna ličnost”? Ko je taj koji nekome daje certifikat da je “javna ličnost”? I kakvi su to novinari koji bez imalo kritičkog propitivanja tu kovanicu stavljaju u naslove svojih prepisanih članaka?

Ja, na primjer, nisam javna ličnost. Bez obzira na ponude da se priključim ovom pokretu, to što me neko vidi kao javnu ličnost ne znači da ja to i jesam. To što mnogi od potpisanih sebe vide kao javne ličnosti ne znači da to i jesu. I, pravo da vam kažem, ako se pojam javni vezuje uz neke pobrojane likove koji su preko noći postali javni muškarci i javne žene, onda ja imam želju da budem što tajniji. Da odem u duboku ilegalu ako treba. A izgleda da treba. Ali prije toga moram da kažem ono što imam.

Kad mi je od drage i odmjerene prijateljice stigla poruka sa linkom za poruku koja me je trebala inicirati da se priključim ovim “javnima” nisam bio lijen i provjerio sam damu koja je sve to inicirala. Iako gospođa tvrdi da ova inicijativa nema nikakva političke ili, ne daj Bože, stranačke motive, činjenica je, nepobitna činjenica da je “nestranačka gospođa” bila kandidat na prošlim lokalnim izborima. Možda bude i na ovim pa joj ova igranka sa “javnim ličnostima” pomogne da bude prepoznatljiva glasačkom tijelu.

I ne vidim ja ništa sporno u tome da ona zataškava svoju stranačku pripadnost. Nagledali smo se i naslušali mi i većih laži od ove. Čudi me kako “javne ličnosti” nasjedaju na tako providnu priču kad uz dva klika mogu doći do podataka o ideološkom i stranačkom profilu dotične. A onda bi im se desio klik u glavi i sve bi im bilo jasno o motivima za pokretanje inicijative koja, onako na prvu, djeluje sasvim prihvatljivo. A kad bi im postalo jasno postalo bi jasno i javnosti jer bi uz gospođu kandidatkinju za općinsko vijeće ostale one “javne ličnosti” sa kojima već dijeli ideologiju i politički svjetonazor.

Zanimljivo je, takođe da je link sa tekstom o dobrobitima koje nam donosi inicijativa “javnih ličnosti” izbrisan u poruci koju sam dobio. Čim je postalo jasno da se neću pridružiti toj priči. Da se razumijemo, ne bih se ja toj priči priključio ni da ima drugačiji ideološki, politički ili vrijednosni predznak. Ne bih, zato što se uvijek pitam ko li je to nekoga, kada i kako ovlastio da pokreće revoluciju u moje ime.

Usput, primjetio sam da je tekst deklaracije, rezolucije, povelje (ko će više upratiti šta je) sačinio Senad Pećanin kao pravni savjetnik grupe. Nisam znao da postoje dvojica sa istim imenom i prezimenom u ovom gradu. A mora biti da postoje jer ne mogu da vjerujem da je u pitanju isti čovjek koji je prijetio tužbom državi zbog mjera koje je uvela ugostiteljima. Ne bi valjda on sada tražio da se mjere pooštre? Kad si “javni” onda svašta može “pod kapu”.

Zato dragi moji “javni” samo gurajte. Ne zamjerite, ali ovaj put bez mene. Nismo mi iz iste kuće. Pa makar bila i javna.