Svaka generacija zaslužuje da ima svoj glas. Jasan i nedvosmislen. Samo njihov. Rock’n’roll se samo čini kao najbolja forma da se taj glas artikuliše. I ma koliko se činilo kako sve to liči jedno na drugo u beskrajnom krugu ponavljanja, danas vrlo precizno možemo definisati nekoliko pravaca u rock’n’rollu i nekoliko najreprezentativnijih stvaralaca izraslih u okviru tih pravaca, koji se s pravom mogu smatrati glasovima svoje generacije.

Dugo sam vjerovao kako bezobzirna komercijalizacija popularne muzike novoj generaciji oduzima pravo na taj glas i svodi ih ili na konzumente ili na učesnike besmislenih i neinventivnih rialitija osmišljenih, ne za stvaranje zvijezda, nego da spriječe da zvijezda postane i onaj ko to objektivno zaslužuje. Zašto sam bio ubijeđen u to? Naprosto zato jer se nakon „Dubioze kolektiv“ nije pojavio bend dovoljno svjež, dovoljno drugačiji i dovoljno ubjedljiv da ponese tu generacijsku priču. Ne kažem da nije bilo dobrih bendova. Da nije bilo dobre svirke. Da nije bilo zanimljivih pjesama. Bilo je, ali u svemu tome mi je nešto nedostajalo.

A onda sam čuo „Malter ego“. Njihov album „Privatno ljeto“. I znao sam da je to – to. Mostarci koji vraćaju dostojanstvo poslu kojim se bave. Pošten da budem poslušao sam ih zbog prezimena njihovog frontmena. Kada sam pročitao da se frontmen i gitarista „Malter ega“ zove Dražen Majerski i da je iz Mostara morao sam da se zapitam šte je on onom drugom Majerskom? Majeru koji nekada bio pokretačka snaga sastava „Sove“. Čuj, brat. Pa, daj da čujemo.

Naravno i sam pun predrasuda očekivao sam da čujem rep album. A onda me iznenadilo što momci sviraju pravi, punokrvni, žestoki rock’n’roll. Odavno nisam čuo gitaru koja mi je toliko „legla“ kao ovu Majerovu. Istini za volju na albumu „Privatno ljeto“ gitarističke dionice jesu dobile malo više prostora nego što je uobičajeno, ali ko god ih čuje mora da zaključi da naprosto nije moglo drugačije. To njihovom zvuku i daje onu prepoznatljivost koja ih već u ovom trenutku izdvaja od ostatka scene.

To i tekstovi koji su, naprosto, drugačiji. Na ovim prostorima pojavilo se samo nekoliko autora tako snažnog izraza kakav ima autorska ekipa „Malter ega“. Oni već sada pripadaju vrlo ekskluzivnom krugu ljudi koji su se tako lijepo i neopterećeno poigravali sa rimama bez namjere da nam kažu pretjerano mudre stvari. I baš u toj svojoj nepretencioznosti nude svoje viđenje svijeta koji ih okružuje, ali na takav način da se čitava jedna generacija može prepoznati u tim pjesmama. I dozvolite mi da budem ličan, ne samo njihova generacija.

Postavljeni u formi klasičnog rock tria gitara – bubanj – bas (gdje su u ritam sekciji bubnjar Miroslav „Cana“ Šunjić i basista Branimir „Čuta“ Čutura) neminovno bude aluzije na neke druge bendove. Ne nužno bliske njima po izrazu i ne, nisam rekao „Azra“, ali mi preslušavanje ovog albuma vraća sličan osjećaj u želucu kao kad sam prije skoro više od tridest pet godina prvi put slušao prvi album druga Štulića i njegove družine.

U medijskim istupima vrlo svjesno izbjegavaju tu priču o anagžovanim pjesmama. Ne žele biti na barikadama. Ne žele da ih se smatra mudrijim i značajnijim nego što jesu. Ali dobru pjesmu ne možeš sakriti. Snažnu poruku ne možeš ne primjetiti. Ovo jesu njihove privatne sličice iz svakodnevnice, ali to jeste svakodnevnica koju dijelimo i zato se tako lako identifikujemo sa tim pjesamama.

A ima tu za svaku priliku ponešto. Ako ti treba da te muzika „povuče“ i ako tražiš žestoke rifove „E“ je pravi izbor za tebe. Ili „Mala ima ritam“ ili „Jače od mene“. Ako si u pomalo sentimentalnom raspoloženju i nešto bi „mekšu“ varijantu onda biraš ubjedljivo najsnažniju pjesmu albuma „Privatno ljeto“. Ili možda „Samo da vidiš me“, pa čak i „Praznik“. A, ako te pak „spuca luda“ onda luduj uz pjesme kao što su „Đe mi je kuća“, „Pilići“, „Libo me taki“ ili „Mamurluk“.

Ja, opet, volim da ovaj album pustim od početka do kraja. Možda i nisu glas moje generacije, ali pričaju jezikom koji jako dobro razumijem. I ako mislite da je ovdašnjoj posustaloj rock sceni trebala alternativa – griješite. Trebala joj je malternativa.