Bauk kruži Sarajevom

Neka mi bude dozvoljeno da parafraziram jednu staru i nekada vrlo uticajnu knjižicu. Ako bismo se oslonili na nju mogli bi početi ovu priču riječima „Bauk kruži Sarajevom…Sve sile starog Sarajeva udružile su se u svetoj borbi protiv tog bauka“. U originalu se dalje nabrajaju sve te sile od Pape, pa nadalje, ali u našem slučaju ostavljamo prazno polje da sami upišete koje su to sile kada ih prepoznate.

Sad, pitanje je, kakav to bauk kruži Sarajevom? Neupućen i površan neutralni posmatrač mogao bi zaključiti kako je ime tog bauka Goran Bregović. A nije. On je samo kolateralna šteta cijele priče i njega sve to pretjerano i ne dotiče. Jer kad dodješ na taj nivo da svako, ali baš svako ima mišljenje o tebi, onda te više i ne zanima kakvo je to mišljenje.

Hajka, vjerujte mi, ima političku pozadinu i njen pravi cilj je gradonačelnik Sarajeva, Abdulah Skaka. Čovjek koji je doveo Bregovića na Bijelu tabiju, čovjek koji se slikao s njim i čovjek kome bi sada neki da fakturišu sve i svašta. Od naivnosti u najboljem do veleizdaje u najgorem slučaju.

I mora se odati priznanje kreatorima i inicijatorima histerije. Potpalili su tu i tamo vatricu po društvenim mrežama zgodnim citatima, snimcima izvučenim iz konteksta i naslovnicama od prije petnaest godina. I onda su pustili da se taj požar širi sam od sebe. Računali su na našu poslovičnu lijenost, na našu spremnost da reagujemo na prvu i genetski uslovljenu krvoločnost. I na naš mentalitet čopora. Nije li isti taj Bregović prije trideset i tri godine napisao „ovde kome ne porastu zubi/ hej kukala mu mati/ ovdje nikad neće čopor naći/ ko ne nauči urlati“? Izgleda da smo naučili.

Ono što je fascinantno jeste ta šarolikost onih koji su se uključili u hajku. Odjednom sinhronizovano djeluju različiti profili mojih sugrađana. Činilo mi se da oni ne mogu skupa ni u tramvaju, a kamo li da skupa lobiraju za nešto. Ali ako ne mogu skupa za, mogu skupa protiv. Zajednički su napali tobože tamburaša, a stvarno prvog čovjeka Sarajeva i radikalni vjernici i osvjedočeni ljevičari.

I kada se grudva jednom zaktorljala njihovo je bilo samo da se maknu u stranu. Kod svakog linča postoji neko ko prvi tu ideju prišapne na uho liku do sebe, a onda ovaj počne da galami, uvjeren kako je to njemu samom palo na pamet. U slučaju internetskog linča (koji nikad ne isključuje da neće postati i stvarni) neko napiše nešto što potkrijepi argumentima ili kvaziargumentima. Onda se to kopira, dijeli, širi sve do trenutka dok više niko ne sumnja u istinitost tih navoda.

Zato bi sada bilo glupo da vas razuvjeravam i obaram te i takve argumente. Prvo neću, jer mi ne pada na pamet da budem Bregovićev advokat. A drugo i još važnije što niko neće da se osloni na razum i logiku kad jednom strasti prevladaju. Kao što su danas i ovde posve prevladale. Zbog oba ova razloga bi možda najbolje bilo da sasvim zašutim po ovom pitanju. Samo što ne mogu a da ne vidim neke nepobitne činjenice.

A činjenica je da je Bregović i ranije svirao u Sarajevu pa niko nije pravio problem od toga (osim 2005. pred koncert „Bijelog dugmeta“ na Koševu kada je rečenica sa naslovnice „Dana“ izazvala pomamu. Rečenica koje uopšte nije bilo u intervjuu koji je najavljivala). Svirao je i u BKC-u i u Narodnom pozorištu i u Vistafonu i prije dvadeset godina u „Zetri“ kada je bio gost na koncertu „Indeksa“. I tada su ti nastupi, dijelom ili u cijelosti podržavani budžetskim parama. I tada je Bregović bio taj koji jeste. Pa ništa. Ni mukajet. A sad toliki problem.

Čovjek se nužno zapita u čemu je onda razlika? Ostaviću vama da sami odgovorite na to pitanje. Koji je to faktor koji tada nije postojao, a sada je prisutan? Faktor sa inicjalima A.S.

Čisto da se zna, ja na koncert neću. Iz nekih svojih privatnih razloga zbog kojih uglavnom na koncerte idem da bih ja nekoga vidio, a ne da bih bio viđen. Ovaj Bregin cirkus će doći i otići, a mi ćemo se ovde još dugo gložiti oko toga šta je i kada i kome rekao. Da li je Karadžića pitao za stanje na ratištima ili za to kako stoji kada je kocka u pitanju? Da li je u intervjuu opsovao Aliju ili ne? A posve je nebitno je li rekao jeb’o ovoga ili onoga. Jeb’o ti sve nas zajedno kad ćemo se poklati oko čovjeka kome je apsolutno svejedno šta imamo da kažemo o njemu.