Pretpostavljam da je malo onih koji ne znaju onu krajnje optimističnu izreku o starcu i udarcu. Samo da znate ona je najmanje primjenjiva tamo gdje biste je vi najradije primjenili. Ja sam se uvjerio u njenu ispravnost ponajviše kada je popularna muzika u pitanju. Neki veterani su znali napraviti pjesme i albume koji ne samo da bi postidili konkurenciju nego bi pokazali da ta konkurencija zapravo i ne postoji.
Neki od takvih ljudi predugo ne rade pa ih pomalo i izgubiš iz vida. Još ako, u ovdašnjim podjelama, djeluju „sa one druge strane“ nije neočekivano da ih se prije pamti po nekim „namjenskim“, „naručenim“ ili naprosto doživljenim pjesmama koje se ne doživljavaju svugdje jednako. Onako kako se neke meni drage pjesme ne dožive jednako entuzijastično u Banja Luci, na primjer. Dobronamjerni će shvatiti šta želim da kažem, a oni drugi me ionako ne zanimaju.
A cijeli ovaj uvod služi samo za to da vam kažem kako je, nakon četvrt vijeka pauze, banjalučka grupa „Viteški ples“ konačno snimila novi album. Doduše ovog puta pod firmom „Miro i Viteški ples“, ali time je samo ozvaničeno kako je Miroslav Janjanin ključno ime ovog sastava. Objavili su album „Dar“ i kako Miro kaže to je dar njemu samom za četrdeset godina karijere.
Kakav je album „Dar“? Prije svega lijep. Prijatan za slušanje. Raznovrstan. Od prelijepih, ogoljenih balada kao što su „Ko sam ja bez tebe“ ili „Da li je ona ili on“, pa sve do bogatih, skoro himničnih orkestracija kao što je „Put bez povratka“. To je pjesma koja posebno moćno zvuči. Barem meni.
I inače su posebnu draž ovom albumu dali Dragan Krle Jovanović i Aleksandar Lokner koji su aranžirali pjesme. Tamo gdje je Krle radio aranžmane ogoljeni su, svedeni često na gitaru i glas i, na momente dovedeni na formu starogradske pjesme. Lokner je, sa svoje strane, ponudio širu muzičku sliku, više instrumenata i znatno energičniju verziju Mirinih pjesama.
Ali ovaj album ne bi bio to što jeste da istovremeno nema i jednu i drugu komponentu. Da nema ta svoja dva lica. Usudio bih se reći, epsko i lirsko. Ali tako je to kad znaš probrati saradnike. A za one neupućene Dragan Krle Jovanović nije samo ključni čovjek „Generacije 5“ nego je učestvovao u radu na najvažnijim pločama Bajage i Instruktora, Željka Bebeka, Olivera Mandića, Slađane Milošević, Balaševića, Galije, Pilota, Vajte, D’Boysa, Zane, Goce Tržan i to je samo dio znanih imena sa kojima je svirao. Kod Aleksandra Saše Loknera, stalnog člana Bajaginih „Instruktora“ spisak saradnji je još impresivniji.
Ne bi bilo u redu ne pomenuti i ostala dva člana „Viteškog plesa“ Sinišu Tomića i Nebojšu Ticu. Rekao bih da su jednako važne i osobe kojima su ove pjesme pisane. Nije teško primjetiti da su ovo sve „pjesme sa adresom“. To, naravno ne znači da ih mi ostali ne možemo doživjeti. Neću reći „doživjeti na pravi način“ jer to nije test pa da postoje tačni i netačni odgovori. Ono što je najvažnije jeste da smo dobili album koji se lako sluša, a još lakše se navikava na njega.
I još nešto. Ako sam vas zainteresovao i želite potražiti ovaj album učinite to na legalan način. Album „Dar“ ne možete naći na piratskim stranicama. Devetnaestogodišnji Banjalučanin koji je pokušao piratizirati ovaj album uhapšen je. Srećom Miro je spreman da mu oprosti uz naknadu od dvije kile mlade janjetine. U skladu sa vlastitim prezimenom.