Ole, vole!

Svojevremeno je Balašević, u svojoj biografiji, napisao kako je rođen u znaku Bika, a kako je u znaku raznih bikova proveo veći dio svog života. Ja nisam rođen u znaku Bika, ali to uopšte nije preduslov da se i u mom životu ne pojave raznorazni bikovi. Ili bih ja radije rekao volovi. Tim upornim i priglupim stvorovima koji su obilježili i moj život, uglavnom je nedostajalo ono što pravi razliku između bika i vola.

I umjesto da se bavimo volovima koji nam kroje sudbinu mi se bavimo bikovima kojima je sudbina da jednom godišnje posjete Čevljanoviće. I bavimo se estetskim kriterijima onih 50 ili 100 ili već koliko hiljada posjetilaca koride kojima je to vrhunac sezone. Nisam nikad bio na koridi i, pri ovoj pameti ni ne namjeravam. Kao što nije bila ni većina onih koji su organizaciju koride, a pogotovo broj ljudi koja ta korida skupi, ovih dana podastrijeli svekolikoj javnosti kao ključni argument da smo primitivni, zaostali i nedorasli modernim civilizacijskim tokovima.

Jedina razlika između njih i mene je što ja ne nabiram gadljivo nos uvjeren da vjetar nanosi nesnosan miris Balkana sa Čevljanovića, miris koji F.G.R. (čitaj Fina gradska raja, definisana onako kako ih je maestralno opisao Dino Šaran u istoimenoj pjesmi) pokušava da spere sa sebe svim mogućim dostupnim tretmanima. I legalnim i nelegalnim. Ponekad imate tako ljude koji svoj identitet grade samo negiranjem vlastitog identiteta. I kao takvi su ponekad i negdje, nekome čak i korisni. Uglavnom na način kako nam i toalet papir može biti koristan, ali se poslije ne družimo s njim. Upotrebljenim.

U pitanju su ljudi za koje je Pamplona turistička atrakcija, a Čevljanovići su papanluk „sa dna kace“. Valjda ljudi znaju. Mnogi od njih su donedavno grebali po dnu te iste kace i sada bi da zabrane sve što ima ikakve veze sa njihovim korijenima. Shvatam ja njih. Geni su opasna rabota. Može se probuditi ono iskonsko u njima pa da pokažu da su oni zaprvao dio istog miljea koji omalovažavaju, pljuju i nastoje ukinuti. To vam je, otprilike, kao sa onom Bosankom, Bošnjakinjom, Muslimankom iz Danske koja je, prije par godina zatražila na danskoj televiziji da se zabrani ulazak izbjeglicama iz Sirije jer bi dolazak muslimana u njihovu lijepu skandinavsku oazu mogao ugroziti njihov način života. Zaboravila je pri tome da je ona sebi budućnost i spas od rata i obezbijedila zahvaljujući tome što ta ista Danska nije imala otpor prema muslimanima kad je trebala nju primiti. Mada, kad čovjek razmisli, i jeste bila u pravu. Da nju nisu tada pustili danas bi Danska imala manje rasista i šupaka.

Ali vratimo se mi Pamploni. Pamplona? Tamo bikovi trče po ulicama grada. To može zato što je to Španija pa nam svjetski papanluk manje smeta. To je kultura i to je tradicija. Baš me zanima kako bi izgledalo da se stušte niz Logavinu. Ili korida? Svaki drugi turista u Španiji od na koridu da vidi kako jadnu životinju izmrcvare i ubiju na kraju. Ima li razlike između Čevljanovićke koride i „Oktoberfesta“? Ima samo utoliko što će se neko iz F.G.R. na puna usta hvaliti kako je bio na „Oktoberfestu“, a zaštitnice i zaštitinici urbanog Sarajeva će ushićeno aplaudirati. A jedina razlika između Čevljanovića i „Oktoberfesta“ je što se na koridi okreću janjci na ražnju i peku ćevapi, a u Minhenu poslužuju kobasice i kupus. I da, kod njih konobarice imaju puno ljepše haljine.

Živi bili pa vidjeli. Neko će se već sjetiti da Čevljanoviće brendira kao turističku ponudu. U planetarnim okvirima. A već je o koridi, onako usput, doduše, pisao i Stiven King u jednom od svojih novijih romana. I onda ćemo kukati što je država bila nesposobna da to prepozna kao potencijal i lako ispustila iz svojih ruku. Onda će i Garonja i Šaronja i Rudonja i njegov rimnjak postati zvijezde poput onih što se šeću crvenim tepihom SFF-a. Tada će F.G.R. hodočastiti na Čevljanoviće. I biće jednako smiješno kao što je i sada.

Da se razumijemo. Nit sam za koridu niti sam protiv. Neka organizuje ko šta hoće, ako ima ko da mu dođe na tu njegovu manifestaciju. Koridu, kamena s ramena, pljuvanje u troskoku ili golf, polo i bridž. Meni je svejedno. Ja manifestacije posjećujem u skladu sa vlastitim senzibilitetom. I nikad, ali nikad neću tvrditi da je moj ukus bolji i važniji od nečijeg drugog. Neko može reći da takvim stavom širom otvaram vrata kiču i šundu. A ja kažem da drugačiji stav otvara širom vrata elitizmu i kvazielitizmu. Takva kvazielita zalagaće se za sadržaje visoke umjetničke vrijednosti i neće ni doći na njih. Sjećam se kako su u mojoj općini vijećnici tako raspravljali prije desetak godina o gradskoj biblioteci i puna su im bila usta brige zbog toga što mladi ne čitaju. Kad smo provjerili koliko je vijećnika uopšte učlanjeno u biblioteku našli smo, slovom i brojem – dvoje.

A bikovi će da se bore na Čevljanovićima. I naredne godine. A volovi će da nam kroje sudbinu. Ko zna koliko još dugo. Ole!

Advertisements