“Top” ispaljen prije 45 godina

Ne znam hoće li se iko sjetiti da se danas, 29.marta navršilo punih 45 godina od izlaska prvog singla „Bijelog dugmeta“. Ako se i sjeti ne vjerujem kako će primjetiti da se nije samo to desilo u martu, a da je vezano za ovaj bend, nego da su mnoge ključne stvari njihove karijere vezane upravo za taj mjesec.

Prije svega, nezaobilazna je činjenica da je Goran Bregović rođen u martu. Tačnije 22.marta 1950.godine i nedavno je napunio 69 godina života. Tako mu je taj prvi singl bio svojevrstan poklon za 24-ti rođendan. Uručen sa malim zakašnjenjem, ali ipak poklon. I to ilegalno „zapakovan“.

Kako ilegalno? Pa u vrijeme kada su trebali snimati pjesme za prvi singl studijska vrata Radio Sarajeva bila su čvrsto zatvorena za njih. To je bio rezultat sukoba sa Ismetom Arnautalićem s kojim su zajedno bili u grupi „Jutro“ i koji im nije mogao oprostiti što su pošli za Bregovićem i njegovom idejom. Ključnu ulogu u probijanju te blokade odigrao je Nikola Borota koji ih je, kršeći sva pravila, ubacio u gluho doba u studio da snime matrice za te prve dvije pjesme. Ostalo je legenda.

I prvi veliki obračun establišmenta sa „Dugmetom“ desio se u martu. Skoro na drugu godišnjicu izlaska prvog singla, 28.marta 1976.godine u uglednom „NIN-u“ Sergije Lukač se žestoko obrušio na njih. Iz današnje perspektive je jasno kako je on bio samo izvođač radova, a da je mig došao s nekog drugog mjesta. Jer, logično je da je „Bijelo dugme“, takvo kakvo jeste smetalo vladajućim strukturama. Bili su previše uspješni. Bili su previše uticajni. I bili su previše prozapadno orjentisani.

Ispostavilo se, međutim, da je Lukač bio samo probni balon. Kada su mladi, a i neki stariji, listom stali uz svoje idole hajka je obustavljena. Ipak su “dugmići” bili „fina socijalistička omladina“. Goran Bregović je u to vrijeme bio član Saveza komunista Jugoslavije. Par mjeseci nakon toga kolektivno su otišli na radnu akciju. Svako malo bi održali neki humantirani koncert za postradale od ovoga ili onoga i, zbog svega toga, su ih privremeno pustili da djeluju. Ali samo unutar zadatih okvira.

Čim je pokušao izaći iz tih okvira po povratku iz vojske Goran Bregović je grubo „dozvan pameti“ i puno toga što je zamislio da se desi na albumu „Bitanga i princeza“ nije bilo prihvatljivo u tom trenutku. Na kraju se disko kuća pozvala na ugovor pa se album pojavio pomalo „osakaćen“. Bez zamišljenog omota i bez originalnih stihova na nekim pjesmama. A sve se to dešava 1979.godine u, pogodite kojem mjesecu? U martu.

Pet godina kasnije, opet u martu 1984.godine dešavaju se mučni sastanci članova grupe. Bebek traži drugačiji tretman i dio od autorskih prava. Grupa glasa i njegov prijedlog ne prolazi. On tada ima već spreman solo album „Mene tjera neki vrag“, a uvjeren je da „Dugme“ bez njega nema smisla. Računao je da će za par sedmica ili mjeseci svakako pristati na njegove uslove. Računao i preračunao se.

Opće je poznato da je u grupu tada došao Mladen Vojičić Tifa. Manje se, međutim zna da je publici u tri najvažnija grada svake turneje (Sarajevo, Zagreb i Beograd) predstavljen na koncertima održanim baš u martu. U martu 1985.godine.

I da bi sve bilo u skladu i da bi se krug potpuno zatvorio „Bijelo dugme“ je i prestalo da postoji u martu. Bio je 15.mart 1989.godine. Upravo su okončali koncert u Derventi održan u okviru promotivne turneje albuma „Ćiribiribela“. Bila je to jedna mučna turneja za sve. Ipak, činilo se najmučnija za njihovog tadašnjeg pjevača Alena Islamovića. Nije mu se sviđao tadašnji Bregin koncept. A ni publici, izgleda, pa je Alen morao povremeno da se krije iza pojačala kako ga ne bi pogodio neki “projektil” bačen iz publike. Podsjetimo, sve se to dešava uoči rata i u vrijeme ekspanzije nacionalne netrpeljivosti. Neke pjesme naprosto više nisu prihvatane u nekim krajevima. Bregović je tvrdoglavo ustrajavao na repertoaru koji je, tu i tamo, bio otvoreno prst u oko. Nakon Dervente Alen je pukao i vratio se u Bihać. Zvanično je rečeno zbog zdravstvenih problema, čak je priložio i neki doktorski nalaz. Ali svima je bilo jasno da su uzroci puno dublji.

I tako se zaokružila priča o jednom bendu. Od marta do marta. U razmaku od petnaest godina. Od marta 1974. do marta 1989.godine.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s