Od 12. do 16. oktobra održan je festival “Ja BIH…5 dana Sarajeva u Zagrebu”. Odmah da kažem da smatram sjajnom idejom nastojanje da se u Zagrebu u roku od pet dana prezentira barem dio kulturnog blaga Bosne i Hercegovine. Druga je stvar da li je to što je bilo ponuđeno zaista ono najreprezentativnije, ali moramo uvažiti činjenicu da su organizatori ponudili i ono i onoga i one koji su im bili dostupni i spremni da uzmu učešće u ovom projektu.

Meni je, ipak najzanimljiviji album koji je pratio ovaj festival. Na jednom mjestu na tom albumu skupljene su neke od najvažnijih pjesama bosanskohercegovačke muzičke scene. Uz neke, hajde da to tako kažemo, ne tako važne pjesme i izvođače. Sa kompilacijama je uvijek tako. Sastavljaš ih ne u nekom idealnom okruženju pa biraš šta hoćeš nego se moraš ograničiti isključivo na ono za šta imaš prava ili barem na ono za šta možeš obezbijediti prava. A onda nekad imaš obavezu da ubaciš i one koji su ti podržali festival svojim učešćem na njemu i kad uklopiš ta dva kriterija dođeš do nekog kompromisnog rezultata koji je i ovakav i onakav.

Ovaj put se desilo da ti kompromisi nisu značajno naštetili samom kvalitetu albuma. Prvo da pomenemo da je izdavač ovog albuma “Croatia records” i da nije nikakvo iznenađenje da su bili prinuđeni da kompiliraju pjesme iz svog kataloga. Sreća je samo da imaju prebogat katalog pa nije bilo teško izabrati.

Album otvara “Sarajevo ljubavi moja” u izvedbu Kemala Montena. U pitanju je pjesma koju smo prvi put čuli 1976.godine kada je sa tom pjesmom Kemal Monteno pobijedio na festivalu “Vaš šlager sezone” da bi, u proteklih 45 godina, to postala nezvanična himna Sarajeva. I nije nimalo čudno da jednu ovakvu kompilaciju otvoriš himnom. Pa makar ona bila i nezvanična.

Slijedi “Crvena jabuka” sa pjesmom “Sarajevski lijepi dani” koju im je napisao Narcis Vučina i koju je prvo izveo sam autor u duetu sa Draženom Žerićem 2013.godine na albumu “Ručni rad Sarajevo” da bi tu istu pjesmu prije par godina izvela i sama “Crvena jabuka”. Sa albuma “Ručni rad Sarajevo” imamo još jednu pjesmu. U pitanju je pjesma “Krkanikus Balkanikus” koja je izvedena još 2010.godine na zagrebačkom festivalu. Biće da je tu napravljen ustupak autoru ovih pjesama Narcisu Vučini kao kompenzacija za njegovu iskazanu spremnost da se pojavi na festivalu “5 dana Sarajeva u Zagrebu”.

Mislim da su iz sličnih razloga zastupljeni na ovoj kompilaciji i Emir Bukovica sa pjesmom “Mahala zna” i Maja Milinković sa svojom verzijom pjesme “Lijepi li su mostarski dućani” kao i Boško Jović, nevjerovatan gitarista, sa pjesmom “Kiša bi pala”. A i duet Kemala Montena i “Teške industrije” u pjesmi “Majske kiše” nije iznenađenje ako se zna da je jedan od organizatora festivala Ivica Propadalo bas gitarista iste te “Teške industrije”. I tu dolazimo do one priče o Bogu i prioritetnom stvaranju brade.

I nakon što su podmireni svi aptetiti i postignuti svi kompromisi ostalo je prostora i za nekoliko vrhunskih pjesama. Kao što je i “Sarajevo ljubavi moja”. Tu su svakako “Indexi” sa svojim hitom iz 1972.godine, pjesmom “Sve ove godine” za koju je tekst napisao najzastupljeniji čovjek na ovoj kompilaciji, pomenuti Kemal Monteno. Među pjesmama čijem se izboru nikako ne može prigovoriti je i “Zabranjeno pušenje” sa naslovnom pjesmom svog drugog i to dvostrukog albuma iz 1985.godine “Dok čekaš sabah sa šejtanom”.

Sigurno među takve spada i izbor verzije sevdalinke “Snijeg pade na behar na voće” u izvedbi sjajne Amire Medunjanin. A album zatvara još jedna pjesma koja nosi direktnu posvetu Sarajevu. U pitanju je pjesma “Je l’ Saraj’vo gdje je nekad bilo” Dine Merlina. Radi se o koncertnoj verziji pjesme koja nam je prvobitno predstavljena 1989.godine na četvrtom albumu grupe “Merlin”, albumu “Nešto lijepo treba da se desi”.

A na ovom albumu bi se desile još ljepše stvari kad se ne bi našli neki izvođači i neke pjesme koje, objektivno, ne pripadaju probranom društvu bosanske muzike. Tu mislim, uz svo uvažavanje, na Paulu Jusić i grupu “Bosanski lonac” koji su, očito, uvršteni na osnovu nekih nemuzičkih kriterija.

Međutim, uz sve pobrojane manjkavosti ovo je, bez sumnje, kompilacija koju vrijedi imati i koju vrijedi poslušati. Pa makar njen kvalitet i ne bio baš u svakom trenutku ni vrhunski ni ujednačen. Za pet dana ipak ne možeš baš sve prezentirati, zar ne?