Uprkos svim turbulencijama na svjetskom tržištu valuta. Uprkos prekrajanju granica na Balkanu. Uprkos svemu i svačemu „Dinar“ je ipak opstao. Da ne bude zabune ne mislim na našu nekadašnju valutu nego na vrlo zanimljiv bend iz Banja Luke koji, po mom skromnom mišljenju, nikada nije do kraja iskazao sve svoje potencijale.

Pitanje je zapravo koliko je ljudi znalo za njih i u vrijeme kada su bili najpopularniji, ako se u njihovom slučaju o nekoj stvarnoj popularnosti uopće može govoriti. Od njih se više očekivalo nego što su zaista i dali. Pojavili su se početkom osamdesetih i zahvaljujući njihovom jedinom pravom hitu, pjesmi „Bahro“ odmah su proglašeni „krajiškim odgovorom na novi primitivizam“.

A nisu oni nikome i ni na šta odgovarali. Oni su naprosto pravili pjesme onako kako su ih osjećali. I uz sve dječije bolesti koje su neminovno pratile jedan ovakav projekat ne može se reći kako u svemu nije bilo i nekog sirovog šarma. Pogotovo ako se fokusiramo na njihov prvi album „Kad dinar dođe na vlast“ iz 1985 godine. Nakon njega su, zvanično uslijedila još dva albuma, ali ih je, malo ko zapazio.

Kroz sve postave grupe „Dinar“ (a bilo ih je i previše za pobrojati) samo je jedan čovjek od početka do kraja bio prisutan i prisutan je i u ovom obnovljenom „Dinaru“. U pitanju je Edin Tahirović, koji jeste u međuvremenu imao nekih drugih projekata poput muzike za djecu ili moderno aranžiranog sevdaha u bendu „Los Chairos“, ali je „Dinar“ ostao i prva ljubav i nikad do kraja ispričana priča.

I sada je došlo vrijeme da se ta priča ispriča. Postojala je, doduše, ideja da se originalna postava okupi još tamo 2005.godine, ali kako to obično biva sve je stalo na ideji. Zato je danas Edin okupio jednu novu ekipu u kojoj nailazimo i na jednog Omera Blentića, čovjeka posve iz klasične muzike, ali i sa značajnim iskustvom u rock’n’rollu. Okupio ekipu i snimio album „Drugovi, gdje ste vi“.

I šta da vam kažem? To više nije onaj nekadašnji zvuk grupe „Dinar“, ali je atmosfera nekako zadržana. I meni to zvuči čak i bolje nego ranije. Jeste možda nestalo onog mladalačkog bunta i drskosti u izrazu, ali su pjesme pročišćene, kompleksnije postavljene i odlično producirane tako da slušatelj može da dobije jasnu i čistu sliku onoga što je „Dinar“ htio da kaže.

A oni opet pjevaju o nekim svakodnevnim stvarima koje nas okružuju i to na svoj prepoznatljivi način. Onaj način zbog kojeg i jesu svrstavani među „novi primitivizam“, mada ta kvalifikacija nikad nije bila baš posve opravdana. Nekih elemenata tu ima, ali je „Dinar“ grupa koja je nudila i više od toga. Danas, kad su već ljudi u dobro zrelim godinama, tu ima nostalgičnih prizvuka kao u naslovnoj pjesmi, ali i duhovitih komentara o aktuelnim trendovima koji nas okružuju kao u pjesmama „Familija makrobiotika“, „Balkan Business Plan“ ili „TV serija“. Nisu izostale ni one klasične ljubavne pjesme poput „San na usnama“ i „Kad padne prvi mrak“. Izostale su međutim stare pjesme što je dobro. Svako bi očekivao da urade neku „Bahru 2014“ da privuku pažnju na sebe. A oni su odustali od toga. Jedna jedina pjesma („Zvjezdani trg“) može se naći i na ovom albumu i u njihovom ranijem opusu.

A ovaj album meni djeluje kao dva albuma. Koliko je ovo nastavak rada na projektu „Dinar“ toliko je i nastavak rada na projektu „Los Chairos“ sa kraja devedesetih. Malo je poznato da je Tahirović bio jedan od prvih ljudi koji su odlučili da sevdalinku „obuku“ u nešto drugačije aranžmane, pa se tako jedini album ovog kratkotrajnog benda zvao „Sevdah plus“. I ono što je tada naznačio Tahirović je, uz pomoć sjajne sviračke ekipe koju je okupio na ovom albumu, dalje razrađivao ponovo u pjesmama „Sejdefu majka buđaše“, „Kad ja pođoh na bentbašu“, „Čaje šukarije“ i „Eleno“. Sa dovoljno respekta prema tradiciji, a opet sa dovoljno drskosti da te pjesme zazvuče izazovno i nakon što ih po ko zna koji put i u ko zna kojoj verziji čujemo.

Sve u svemu na mojoj kursnoj listi aktuelnih izdanja „Dinar“ pravo dobro stoji. Samo što, nažalost, nisam siguran koliko će im to pomoći da na pravi način dopru do dovoljnog broja ušiju koje će znati cijeniti ovo što „Dinar“ danas radi.