Je li sramota priznati kako sam oduvijek volio erogene zone. Sram vas bilo, mislim na bend. Odličan i ne previše aktivan. I kao što nema “Stonesa” bez kombinacije Jagger – Richards, tako nema ni “Zona” bez tog stvaralačkog i sviračkog dijaloga između Almasa Smajlovića i Muhameda Trnke.

Negdje sa pola uha sam načuo neke priče o tome kako je Muki (Muhamed Trnka) postao DJ, kako je duboko zašao u vode house-a i deep house-a. Pomalo me to iznenadilo jer sam Trnku uvijek doživljavao nekako kao radikalnog, tvrdokornog i ortodoksnog rokera. Uglavnom nisam tim pričama pridavao previše značaja računajući da, ako to što radi vrijedi, nema šanse da me mimoiđe.

I nije. Prije nekoliko sedmica poslao mi je snimak svoje nove pjesme, prirodno se interesujući šta mislim o tome što je napravio. Lijen, kakav već jesam nikada mu nisam odgovorio pa je ovo što pišem i neka mala prilika da se opravdam za tu nepristojnost.

A i trebalo mi je nešto vremena i nešto više slušanja da bi u nekoj svojoj unutrašnjoj muzičkoj arhivi našao pravu policu za to što sada radi Muhamed Trnka. Slagao sam i preslagivao tu njegovu pjesmu “Ostani”. Čas mi je pasala na jednom mjestu, pa bi mi se učinilo da puno više odgovara nekoh drugoj žanrovskoj poziciji. I na kraju sam odustao. Za ono što Muhamed Trnka sada radi ne postoji odgovarajuće poređenje. I to je ono što mi se najviše sviđa u cijeloj priči o ovom drugom dijelu njegove karijere. Ta unikatnost.

Nisam siguran šta se dešava sa “Zonama” u ovom trenutku, a ne vjerujem ni da sami članovi benda imaju pouzdan odgovor na ovo pitanje. Čini mi se da u ovom trenutku nemamo previše razloga da vjerujemo kako će se u punom kapacitetu uskoro reaktivirati. A opet ponašanje članova benda šalje jasnu poruku da su ostavljena otvorena vrata da, u neko doba, opet uđu u studio i željni jedni drugih naprave ponovo neko malo remek – djelo.

Samo što te prsti svrbe kad si rođen za svirača. Samo što je teško obuzdati sve one melodije i stihove koji ti se zavrte po glavi. Kako se oduprijeti ritmu koji izbija odnekud iz samog središta tvoga bića? Vjerujem da se nešto tako dešavalo i sa Muhamedom i napravio je svoj muzički alter ego nazvan Genetic Grooves Guru. I na prvi pogled, ali samo na prvi pogled otišao strašno daleko od svega što je radio sa “Zonama”.

Na drugo i svako naredno slušanje postaje vam jasno da se njegov autorski rukopis nije izgubio i da je ovo samo prilika da se okuša u drugačijem žanru i mediju. Sigurno je da je mogao ići utabanim stazama i, na brzinu, formirati neki standardni, neki klasični rock band i računati na odanost poklonika “Erogenih zona”.

Hrabro i pošteno, međutim, izabrao je da ovu drugu karijeru gradi od nule. Ne oslanjajući se ni trenutka na minuli rad, sem u onom najbazičnijem autorskom izrazu od kojeg niti jedan autor, ako je dovoljno svoj ni ne može pobjeći. I, što posebno cijenim, uklanjajući se od jednog žanra nije postao rob drugog. Pjesma “Ostani” je prije svega dobra pjesma koja je dobila sada jednu formu, a mogla bi jednako dobra biti i u nekoj drugoj. A Muhamed Trnka nije dozvolio da forma postane važnija od suštine.

I upravo zahvaljujući tome što očito zna da fino izbalansira svoje pjesme u aranžerskom i producentskom smislu od njega, s pravom možemo očekivati radove koji će nam biti jednako uzbudljivi i zanimljivi kao što su bili oni koje nam je ostavio sa “Erogenim zonama”. I tu svako poređenje treba da prestane.

Što se mene tiče nekada sam sa zadovoljstvom otkrivao “Erogene zone”. I erogene zone. Sada ću sa jednakim zadovoljstvom da se fokusiram na G tačku. I to tri puta -. Genetic Grooves Guru